AT-S-LJUDSKA PRAVA-Ljudska prava AU 31.V.-SN-AMNESTY INTERNATIONAL AUSTRIJASALZBURGER NACHRICHTEN31. V. 2001.Nasilje je posvuda"Amnesty International svake godine postavi svijetu zrcalo pred lice. Slika se tek malo mijenja: posvuda po
globusu na dnevnom su redu kršenja ljudskih prava. Mučenja, zatvaranja, smaknuća, ubojstva. Svake godine jedanput potreseno vrtimo glavama, mrmljamo nešto o 'jadnim ljudima' i sliježući ramenima opet se posvećujemo svojoj normalnoj svakodnevnici. No nema nikakvoga razloga za samozadovoljstvo. Ni u SAD-u, ni u Europi - nigdje.Ni u 'civiliziranim' zemljama s demokratskim sustavima i pravosuđima nisu svi ljudi zaštićeni u svojim pravima. Ne tuče i ne muči samo policija u diktaturama, to se može dogoditi i kod nas. Okrutne i ponižavajuće kazne poput smrtne kazne i nepodnošljivi uvjeti u zatvorima ne postoje samo u autoritarnim državama nego i u samozvanom utočištu slobode - SAD-u. Ljudi druge boje kože i 'rase' izloženi su sustavnim zlostavljanjima, poniženjima i često fizičkom nasilju i u visoko razvijenim zemljama industrijaliziranoga svijeta.Skloni smo same sebe tapšati po ramenima, jer 'kod nas' se ljudska
AUSTRIJA
SALZBURGER NACHRICHTEN
31. V. 2001.
Nasilje je posvuda
"Amnesty International svake godine postavi svijetu zrcalo pred
lice. Slika se tek malo mijenja: posvuda po globusu na dnevnom su
redu kršenja ljudskih prava. Mučenja, zatvaranja, smaknuća,
ubojstva. Svake godine jedanput potreseno vrtimo glavama, mrmljamo
nešto o 'jadnim ljudima' i sliježući ramenima opet se posvećujemo
svojoj normalnoj svakodnevnici. No nema nikakvoga razloga za
samozadovoljstvo. Ni u SAD-u, ni u Europi - nigdje.
Ni u 'civiliziranim' zemljama s demokratskim sustavima i
pravosuđima nisu svi ljudi zaštićeni u svojim pravima. Ne tuče i ne
muči samo policija u diktaturama, to se može dogoditi i kod nas.
Okrutne i ponižavajuće kazne poput smrtne kazne i nepodnošljivi
uvjeti u zatvorima ne postoje samo u autoritarnim državama nego i u
samozvanom utočištu slobode - SAD-u. Ljudi druge boje kože i 'rase'
izloženi su sustavnim zlostavljanjima, poniženjima i često
fizičkom nasilju i u visoko razvijenim zemljama
industrijaliziranoga svijeta.
Skloni smo same sebe tapšati po ramenima, jer 'kod nas' se ljudska
prava i ne krše. Negdje daleko, kod drugih, da, tamo je strašno. A mi
potpisujemo peticije i šaljemo brzojave 'tamošnjim' šefovima
država čime se patnje stanovitih zarobljenika savjesti ublažavaju.
To je potrebno, ali je ipak premalo. Kršenja ljudskih prava kod nas
su iznimke. Pa ipak je sramota što nasilna smrt jednog uhićenika
poslije dvije godine još uvijek nije razjašnjena.
Zaštita ljudskih prava mora početi kod nas, a ne negdje 'daleko u
Aziji'", zaključuje komentator lista Viktor Hermann.