NESTANAK SRDELA JE ZA RIBARE I RIBARSKU INDUSTRIJU ELEMENTARNA NEPOGODA

Piše: Marko Curać ZAGREB, 30. svibnja (Hina) - Hrvatski ribari i ribarski stručnjaci nestanak i slab ulov srdela smatraju elemntarnom nepogodom pa bi ribarima i ribarskoj industriji država trebala pomoći jednako kao što pomaže ratarima kad neko područje pogodi suša, poplava ili tuča.#L# Po ocjeni Gorenke Sinovčić, stručnjaka iz splitskoga Instituta za oceanografiju i ribarstvo, puno je razloga što se posljednjih šest godina srdela ne lovi kao ranije. Glavni je razlog u tome, kako ističe, smanjenje biomase, zbog čega nije bilo obnavljanja srdela. Biomasa je do 1990. bila na visokoj razini, a onda je počela padati, da bi posljednjih godina taj pad bio drastičan. Osim toga, izostala je i migracija srdela iz duboka mora prema kopnu. Srdela, koja se mrijesti u vodama oko Sušca, Visa, Biševa, Palagruže, Jabuke, Dugoga otoka te zapadnog dijela Istre, uglavnom se zadržava u dubljim vodama. "Ranije se srdela nije lovila u vrijeme mriještenja, za vrijeme mjesečine i danju. Sada je lebdećim koćama njezin lov moguć gotovo stalno", ističe, dodajući kako se i za uzgoj tuna troše znatne količine te plave ribe kojoj je životni vijek devet godina. U godinama slabijeg ulova srdela dolazi do povećana ulova druge male plave ribe, posebno inćuna. Pad biomase srdele prati porast biomase inćuna i obrnuto, kaže Sinovčić koja tvrdi da je primijećeno obnavljanje, iako ne snažno, male srdele. U najboljim godinama naši su ribari lovili 47.000 tona male plave ribe, uglavnom srdele. Statistika o ulovu srdela posljednjih godina nije sređena, pa nitko ne može pouzdano tvrditi koliki je ulov. Osim na ribarsku industriju, nestanak srdele, koja se dugo smatrala hraniteljicom obalnog i otočnog stanovništva, imat će utjecaj i na druge vrste riba, budući da je srdela glavna hrana mnogim organizmima u moru od glavonožaca do sisavaca. Velolučki profesionalni ribar Nikica Oreb podsjeća kako su ribari prije dvije-tri godine upozoravali na nestanak srdele i poremećaj u moru, ali o tome nitko nije vodio računa. "Ribari su nekad bježali od inćuna, a sada kad nema srdele sve kupe kako bi preživjeli", kaže i napominje da nema inćuna u velikim količinama. "Dok je bilo srdele, bilo je i inćuna, a otkako nema sredele sve je manje ribe. Ribolovna sredstva su sve modernija, a ribe je sve manje", tvrdi Oreb, izražavajući nezadovoljstvo medijskim praćenjem te djelatnosti i uopće problema s kojima se suočavaju ribari. Smatra kako nema ni dijaloga između ribara i države, koji bi trebali sjesti i dogovoriti se o lovu i kako zaštiti more. Po Orebovim riječima, Lastovo i Sušac nekada su bila bogata ribolovna područja, a od rata na tom području nije ulovljeno 2-3 vagona sredela. Priznaje da su nekada ribari poštivali vrijeme mrijesta srdele, iako nije bilo zakonskoga lovostaja, pa se srdela nije lovila od listopada do ožujka, a od 1983. lovi se stalno. Poznati ribarski stručnjak Perica Cetinić iz splitskoga Instituta za oceanografiju i ribarstvo koji se bavi gospodarenjem morem smatra da je nestanak srdele za ribare i ribarsku industriju elementarna nepogoda, koju država treba sanirati novčanom potporom ili olakšicama ribarima te uvozom srdele kako bi ribarska industrija preživjela. Inače, smatra da su nestanak srdela prouzročile klimatske promjene. "Vrlo hladne zime, dobar ulov srdele", podsjeća na narodnu izreku Cetinić, dodajući kako posljednjih godina praktički nema zime, pa nema ni srdele, a neće je biti ni ove godine. Kaže kako bi nakon niza bogatih godina moglo uslijediti čak deset siromašnih godina. Cetinić je kategoričan u tome kako nestanak srdele nije uzrokovan izlovom jer u godinama kad se lovilo i 40.000 tona moglo se loviti i do 100.000 tona da se ne poremeti biološka ravnoteža. Srdela ima kratak životni vijek i ima veliku plodnost, dodaje. Globalne promjene koje su nastale ne mogu se objasniti bez monitoringa, smatra Cetinić. Ističe kako periodično dolazi do porasta saliniteta Jadrana i dotoka većih količina hranjivih soli iz istočnoga Sredozemlja, što uvjetuje veću pojavu male plave ribe. Cikličnost takvih pojava nije dovoljno istražena. Po njegovim riječima, pravi monitoring koji bi pratio biološke promjene, oceanografske prilike, ekološke i klimatske promjene točno bi predskazao što će se dogoditi. "Ne mogu se od znanosti tražiti američki rezultati, a da radimo u albanskim uvjetima", kaže Cetinić, koji računa kako bi se sa bar 300 tisuća njemačkih maraka splitski institut mogao opremiti za sustavan monitoring. (Hina) mc db