DE-BA-YU-HR-PARLAMENTI-Organizacije/savezi-Ljudska prava-Političke stranke RDW 26. V. ŽENE POLITIČKI JAČE U JUGOISTOČNOJ EUROPI NJEMAČKI RADIO - RDW26. V. 2001.Povećan utjecaj žena u politici na jugoistoku Europe. Komentar Bettine
Burkart.Njih se nije samo zaboravilo, već ih se zapravo nije ni željelo vidjeti za stolom. Riječ je o ženama jugoistočne Europe. Ali snažnim lobiranjem kod žena na visokim dužnostima u Europskoj uniji, postojećim mrežama ženskog pokreta, ipak se uspjelo dobiti mjesto na Trećem stolu Pakta stabilnosti. Tako je u studenome 1999. godine uspostavljena takozvana Gender Task Force, čija je predsjednica Sonja Lokar. Ona objašnjava da je veći utjecaj žena u politici posljedica istodobnog djelovanja većeg broja čimbenika. Tako je već UN-ova ženska konferencija u Pekingu skrenula pažnju javnosti na specifične ženske teme, a i OESS je u Bosni i Hercegovini shvatio koliko su žene važne za proces ponovne uspostave razumijevanja i demokratizacije. Sonja Lokar kaže:= One su utvrdile program 'žene u politici', na osnovu kojeg je za žene u Bosni i Hercegovini već 1998. godine izbornim zakonom propisana kvota od 30 posto. A kada je zatim pokrenut Pakt stabilnosti kao međunarodna politička inicijativa, žene su na osnovu svojih dotadašnjih iskustava bile u stanju reći: sada je
NJEMAČKI RADIO - RDW
26. V. 2001.
Povećan utjecaj žena u politici na jugoistoku Europe. Komentar
Bettine Burkart.
Njih se nije samo zaboravilo, već ih se zapravo nije ni željelo
vidjeti za stolom. Riječ je o ženama jugoistočne Europe. Ali
snažnim lobiranjem kod žena na visokim dužnostima u Europskoj
uniji, postojećim mrežama ženskog pokreta, ipak se uspjelo dobiti
mjesto na Trećem stolu Pakta stabilnosti. Tako je u studenome 1999.
godine uspostavljena takozvana Gender Task Force, čija je
predsjednica Sonja Lokar. Ona objašnjava da je veći utjecaj žena u
politici posljedica istodobnog djelovanja većeg broja čimbenika.
Tako je već UN-ova ženska konferencija u Pekingu skrenula pažnju
javnosti na specifične ženske teme, a i OESS je u Bosni i
Hercegovini shvatio koliko su žene važne za proces ponovne
uspostave razumijevanja i demokratizacije. Sonja Lokar kaže:
= One su utvrdile program 'žene u politici', na osnovu kojeg je za
žene u Bosni i Hercegovini već 1998. godine izbornim zakonom
propisana kvota od 30 posto. A kada je zatim pokrenut Pakt
stabilnosti kao međunarodna politička inicijativa, žene su na
osnovu svojih dotadašnjih iskustava bile u stanju reći: sada je
dosta, mi više ne želimo biti samo objekti i žrtve. Mi želimo
postati ravnopravni partneri.
Mnogo je pomogla i nadregionalna mreža nastala iz suradnje
socijalističkih frakcija Europskog parlamenta s novonastalim
socijaldemokratskim strankama istočne i jugoistočne Europe. Taj je
projekt trebao pomoći ženama pri stjecanju većeg utjecaja unutar
političkih stranaka. Nakon što su se žene uspjele izboriti za svoje
mjesto za Trećim radnim stolom, muškarci su im najprije namjeravali
odrediti čime će se baviti. Ženama je rečeno da se prije svega
trebaju brinuti o svojim specifičnim problemima kao što je
suzbijanje prostitucije. Ali Task Force je stvorio vlastiti
program s posve drugačijim geslom: žene u politiku. Sonja Lokar
kaže:
= Zato smo započele jačati utjecaj i moć žena u politici. I to je
također trenutačno naš jedini cilj jer ako stvarno želimo nešto
pokrenuti, onda moramo osnažiti ženski utjecaj kako bi onda one
same mogle riješiti svoje probleme.
Task Force je na prošlogodišnjoj donatorskoj konferenciji u
Bruxellesu predstavio četiri projekta koji ispunjavaju glavni
uvjet Pakta stabilnosti: oni se odnose na sve zemlje u regiji. Kod
prvog projekta radi se o obrazovanju žena koje se žele baviti
politikom. Drugi projekt obuhvaća medijske kampanje za
uključivanje žena u politički život. Trećim se projektom žele
stvoriti posebni mehanizmi ravnopravnosti spolova, a četvrtim bi
se trebala ukloniti diskriminacija žena u izbornim zakonima. Za
prva dva projekta novac je odobren, za treći samo djelomično, dok je
financiranje četvrtog odbijeno.
Prvi projekt je vrlo uspješan, ocjenjuje Sonja Lokar i objašnjava:
= Godine 2000. i 2001. su u svim ovdašnjim zemljama izborne godine,
kako na državnoj tako i na lokalnoj razini. Zato smo intenzivno
surađivali s tisućama budućih političarki. Najprije smo
organizirali posebne seminare za nacionalne stručnjake koji su
onda radili sa ženama u svojim zemljama. Ovo je vrlo dobar program
koji ženama pomaže da se okupe, osnuju suradničke mreže i
prevladaju sve granice, od stranačkih i obrazovnih preko
nacionalnih i državnih pa sve do vjerskih i kulturnih. One na taj
način spoznaju da imaju iste probleme, bez obzira na stranačku
pripadnost i druge razlike. Njihov stvarni problem je činjenica da
su najveća društvena skupina, ali unatoč tome politička manjina i
da će na tome i ostati ukoliko same nešto ne promijene.
Dosadašnji rezultati su više nego zadovoljavajući. Kada je
provedba projekata započela, udio žena u parlamentima jugoistočne
Europe bio je sedam posto, a danas je 12 posto. To nije revolucija,
ali je svakako korak u pravom smjeru. U pojedinačnim zemljama
napredak je još očitiji. Tako je ženski udio u bosansko-
hercegovačkom parlamentu porastao na 18 posto, u srbijanskom s pet
na 14, a u Hrvatskom saboru danas sjedi čak 21 posto žena.
(RDW)