FRANCUSKA-LE MONDE OD 24.5.01. JOSPINOVA VIZIJA EUROPE

FRANCUSKA LE MONDE 24. V. 2001. G. Jospin želi ojačati Europu ne mijenjajući institucijsku ravnotežu "Napokon! Lionel Jospin će govoriti o Europi, o njezinu smislu i organizaciji. Njegov je govor najavljen još prije nekoliko mjeseci, kada je 12. V. 2000. Joschka Fischer, njemački ministar vanjskih poslova, pokrenuo raspru o ustavu Unije. Odgađao se više puta: nakon francuskog predsjedanja EU-om, nakon općinskih izbora... Premijer je izabrao trenutak: ne prerano, kako bi i drugima omogućio da se očituju i ne prekasno, kako ne bi utjecao na predsjedničku predizbornu utrku. Nije žurio, odbijajući da odgovara pod pritiskom, važući već obznanjena stajališta i reakcije na njih. I pobijedivši vlastitu neodlučnost u svezi s izgradnjom Europe: je li Unija preteča opće liberalizacije, ili oruđe nadzora nad globalizacijom? 'Europa nije problem, već rješenje', odgovara Pascal Lamy, europski povjerenik. Samo kad bi u to uvjerio i Lionela Jospina. Premijer je proučio puno bilješki koje su pripremili njegovi suradnici i resorni ministri. Puno se dogovarao. Ti su prinosi ispunili neku vrstu 'kutije sa zamislima'. Njegov govor u ponedjeljak 28. V. neće biti odgovor bilo komu, ni Jacquesu Chiracu koji se prije godinu dana u Bundestagu očitovao za europski ustav i za 'pionirsku skupinu' s 'tajništvom', ni kancelaru Schroederu koji je nedavno, uime SPD-a, iznio svoje prijedloge. Lionel Jospin ne želi, uostalom, da ga zarobi čisto institucijska raspra. Kao što kaže Pascal Lamy, Europska unija ne smije se ponašati kao 'športski klub čiji bi članovi stalno raspravljali o poslovniku, a ne bi se dogovorili kojim će se disciplinama baviti: ragbijem ili boćanjem?' Dakle, prvo pitanje rješavanju kojeg premijer želi pridonijeti je: zašto Europa? Već je imao prigodu da naznači odgovore. Europa mora imati politički utjecaj u svijetu sukladno njezinu gospodarskom i monetarnom ugledu koji ima s eurom. Ona mora braniti svoj obrazac društvenog razvitka utemeljen na ravnoteži između potrebe rasta i poštovanja okoliša i građanskih prava; braniti također pojam javne službe i solidarnosti među različitim društvenim slojevima, kao i između sjevernih i južnih zemalja. Ona mora omogućiti politički odgovor na globalizaciju koju ne treba pobijati, već urediti. Da bi u tomu uspjela, Europa mora istodobno biti legitimna i djelotvorna. Tu se institucijska raspra ne da izbjeći. Kako će napredovati Europa nakon proširenja na dvadeset pet i trideset članova? Joschka Fischer je više nabrajao postavke nego što je ponudio rješenja. Godinu dana kasnije, kancelar je bio određeniji. Preuzeo je takozvanu politiku 'kukuljice' koju su prije predlagali kršćanski demokrati: Povjerenstvo se promeće u vladu, Europski parlament u donji dom, a Vijeće ministara u dom država. Institucijski obrazac koji je preslika obrasca Savezne Republike. Općenito se izgradnja Europe ne zamišlja tako u Francuskoj. Zamisao o pretvorbi Vijeća u neku vrstu Senata uglavnom je loše primljena. Lionel Jospin trebao bi potvrditi da reforma europskih ustanova ne ide bez jačanja postojećeg trokuta - Vijeće, Povjerenstvo, Parlament - a da se njegova ravnoteža bitno ne poremeti. Trebao bi također opetovati da Europsko vijeće koje okuplja šefove država i vlada članova, nositelja demokratske legitimnosti, mora i dalje imati bitnu ulogu u procesu odlučivanja. Hoće li Lionel Jospin ići dalje od ovih općenitih načela i izložiti institucijske promjene koje vode k federaciji nacionalnih država, kako je, ima tomu već nekoliko godina, govorio Jacques Delors i koje su prilično prihvaćene? Hoće li izgovoriti riječ europski 'ustav' kako bi označio tekst koji bi mogao poteći iz raspre planirane do 2004., ili će se zadovoljiti neodređenijim pojmom poput 'ustavotvorni sporazum', kako ne bi preplašio suvereniste? (...) Nakon Jacquesa Delorsa, Pierre Moscovici je predložio da se osnuje stalno vijeće ministara za europska pitanja koje bi se zajedno s Povjerenstvom bavilo zajedničkim poslovima, dok bi se ministri vanjskih poslova posvetili zajedničkoj diplomaciji. Hoće li Lionel Jospin preuzeti tu zamisao, uz opasnost da ozlovolji Huberta Vedrinea? Bit će teško ići naprijed s dvadeset pet i trideset članova, ali premijer neće ostati pri zamisli o 'čvrstoj jezgri' - 'pionirska skupina' u chiracovskom rječniku - dajući prednost 'pojačanoj suradnji' između država članica, koja je otvorenija i manje obvezuje. Lionel Jospin zacijelo neće previše ulaziti u pojedinosti ni poticati teološku raspru između europske integracije i međuvladine suradnje. Ipak, mora biti dovoljno jasan kako ga ne bi optužili da općenitim zamislima prikriva nedostatak čvrstih uvjerenja", piše Daniel Vernet.