ZAGREB, 21. svibnja (Hina) - Prihvati li Hrvatski sabor zakon o državnom poticanju školske štednje, siromašnijim mladim ljudima omogućilo bi se studiranje u normalnijim uvjetima, bez neprestane potrage za povremenim, honorarnim
poslovima, tvrdi predlagatelj zakona, saborski zastupnik DC-a Đuro Njavro.
ZAGREB, 21. svibnja (Hina) - Prihvati li Hrvatski sabor zakon o
državnom poticanju školske štednje, siromašnijim mladim ljudima
omogućilo bi se studiranje u normalnijim uvjetima, bez neprestane
potrage za povremenim, honorarnim poslovima, tvrdi predlagatelj
zakona, saborski zastupnik DC-a Đuro Njavro.#L#
Iz godine u godinu, na fakultete i visoke škole, upisuje se sve više
studenata koji studije plaćaju iz vlastitog džepa. U prošloj je
godini od ukupno 87 tisuća upisanih studenata, njih 18.800 troškove
studiranja snosilo samo, a još ih je 15.870 studiralo izvanredno.
Mnogi od njih ne uspjevaju završiti studije, jer vrijeme koje bi
mogli iskoristiti za "štrebanje" studenti izgube na neprestani
"lov" na honorarne poslove kako bi platili podstanarske sobe,
prehranili se, obukli, zabavili...
Porazan je podatak, kaže Njavro, da svega 21 posto svih upisanih
studenata završi studij, a da bi se taj postotak poboljšao i
studentima olakšao život, dostavio je Hrvatskom saboru prijedlog
zakona koji bi omogućio kreditiranje studenata, uz državne
poticaje.
Poticanjem školske štednje i kreditiranja studenata proširio bi se
krug obitelji koje bi svojoj djeci mogle osigurati kvalitetno
obrazovanje, kaže.
To bi se provodilo na način sličan onom kod poticanja stambene
štednje. Studenti, ili njihovi roditelji, uplaćivali bi mjesečno
određeni iznos novca u banke, na koji bi dobivali kamate.
Nakon dvije godine štednje mogli bi dobiti dugoročne kredite,
namjenjene isključivo za plaćanje troškova studiranja, koje bi
podizali ili roditelji studenata, ili sami studenti.
Kako bi studenti lakše snosili troškove studija, Njavro predlaže da
im u tomu pomogne i država - poticajima iz proračuna.
Po njegovu prijedlogu, iz proračuna bi se na štednu knjižicu
studenata isplaćivala premija koja bi iznosila četvrtinu uložene
školske štednje u godini dana, ali najviše do 4.000 kuna godišnje po
studentu.
Zahvaljujući takvoj premiji, studentski bi krediti bili vrlo
povoljni, pa kamata ne bi smjela biti veća od tri postotna boda od
kamate koju štediša dobiva na uloženu štednju. Primjerice, ako
kamata na školsku štednju iznosi pet posto, kamata na kredit ne bi
smjela biti veća od osam posto.
Uz to, otplata zajma počela bi tek nakon što student diplomira,
dakako, ako diplomira u zadanom roku. To, dakle, omogućuje mladim
ljudima da studentski kredit počnu otplaćivati tek kada nađu
posao.
Njavro drži da bi svi sudionici imali koristi od školske štednje.
Studenti bi lakše studirali, fakulteti bi mogli povećati prihode,
banke bi dobile novu mogućnost plasmana sredstava, a država bi
mogla uštedjeti jer bi se s vremenom smanjila potreba za rastom
proračunskih davanja za visoko školstvo.
(Hina) nb vl