FRANCUSKA-LE MONDE OD 20.5.01. ISTRAGA O SREBRENICI

FRANCUSKA LE MONDE 20. V. 2001. Srebrenica, odveć sramežljiva zastupnička istraga "Ima li smisla, gotovo šest godina poslije, pitati se o okolnostima u kojima se dogodila tragedija u Srebrenici, muslimanskoj enklavi u istočnoj Bosni koju su u srpnju 1995. napale srpske snage, premda ju je UN trebao zaštititi, i čijih je sedam tisuća stanovnika pogubljeno, a ostali protjerani a da međunarodna zajednica nije maknula prstom? Nije li sve već rečeno na različitim instancama, napose pred francuskim zastupnicima koji od prošle jeseni svakog tjedna ispituju svjedoke i tadašnje političke i vojne dužnosnike? 'Ne', odgovara organizacija Liječnici bez granica (MSF) koja je potaknula utemeljenje tog parlamentarnog istražnog povjerenstva i, na saslušanju Pierrea Salignona, koji je 1995. bio odgovoran za operacije MSF-a u bivšoj Jugoslaviji, 17. V., odlučno podsjetila što od njeg očekuje. (...) Kako je do srpnja 1995. više puta boravio u Srebrenici i od bosanskosrpskih vlasti na Palama tražio da se omogući pristup novim ekipama MSF-a u enklave, Pierre Salignon izjavio je u četvrtak, za razliku od većine već saslušanih osoba, da su se 'pokolji mogli predvidjeti'. U lipnju, 'dragovoljci na terenu više nisu sumnjal da će doći do napada na enklavu, a još manje zapadni vojni promatrači', rekao je govoreći o vojnim pripremama bosanskih Srba i prijetnjama njihova dopredsjednika Nikole Koljevića, kojima je bio svjedok. No osim svjedočenja, predstavnik MSF-a htio je pridonijeti promjeni pravca istrage koju vode francuski zastupnici. Promjeni pravca u svezi sa samim ciljem postupka: kako je međunarodna zajednica mogla toliko zanemariti svoju zadaću zaštite civila koju je obećala da će preuzeti? Kolika je francuska odgovornost u toj tragediji? (...) Pierre Salignon se također zapitao 'nije li želja da se olakšaju mirovni pregovori između Srba, Muslimana i Hrvata pripomogla odluci Kontaktne skupine da se napuste enklave Srebrenica i Žepa'. Sam odgovara: 'Činjenice pokazuju da je nestanak ovih dviju enklava stvarno olakšao potpisivanje Daytonskih mirovnih sporazuma' dva mjeseca kasnije. Odgovor je, dakako, vrlo prijeporan, kao što su i neka njegova mišljenja, optužbe, bez razlike, zapadnih čelnika za 'bezočnost', ili osuda politike Francuske koja je svjesno zanemarila činjenicu da postoje dvije, prilično oprečne politike, Mitterrandova, a zatim i Juppe-Chiracova. Također se ne može opravdati neozbiljnost s kojom je Pierre Salignon govorio o nasilju koje su u srpskim selima na tom području prethodno provodile bošnjačke vojne snage iz Srebrenice koje je predvodio Naser Orić. Premda se tvrdnje MSF-a daju pobiti iz više razloga, on barem postavlja pitanja, traži dokumente i potiče zastupnike koji se ne brinu odveć za točnost. Istraga od četvrtka neka je vrsta upozorenja: ako ostane na tome, francusko parlamentarno istražno povjerenstvo o Srebrenici bit će pucanj u prazno; Francois Loncle (PS), njegov predsjednik, Francois Leotard (UDF) i Francois Lamy (PS), njegovi izvjestitelji, svojski su pazili da se ne okalja 'čast Francuske', vojnika i njihovih stranaka; opetovat će se ono što je već vrlo dobro rekao Kofi Annan o tragičnoj ispraznosti mnogih međunarodnih operacija za 'očuvanje mira'; a što se tiče napuštanja srebreničkog puka, ostat ćemo na pustom zaključku da nitko nije kriv, jer svi su krivi. Nejasnoća je uzrokovala smrt sedam tisuća ljudi koji su pobijeni pred očima svijeta i protjerivanje trideset tisuća ljudi u deset dana. Ako zastupnici doista žele utvrditi odgovornost, morat će biti borbeniji: tražiti ponovno saslušanje generala Janviera kojeg teško optužuju Nizozemci koji su došli svjedočiti u Pariz, i nekih drugih; glasno zatražiti dokumente od UN-a i francuskog ministarstva obrane; tražiti od Londona da sasluša generala Ruperta Smitha koji se nije slagao s politikom koju je nametao general Janvier; treba ispitati američke službe; predati stvar američkom Kongresu koji je do sada bio pasivan. Treba biti odvažan i pravim imenom nazvati ne krivce za zločine (znamo ih odavno), već one koji su, zacijelo iz zablude i uz sve olakotne okolnosti na koje se mogu pozvati, dopustili da se to dogodi, pa bili oni i francuski državljani", piše Claire Trean.