IT-16.V.-CORRIERE- TALIJANSKI LJEVIČARI PREZIRU DRUGE POLITIČARE

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 16. V. 2001. Dvije Italije "Kada bi gledali samo prve izjave pobjednika i pobijeđenih, odmjerene, oprezne, nadahnute uzajamnim priznavanjem, mogli bi misliti da smo konačno došli u 'normalnost' bipolarne demokracije. Znamo da nije tako. Previše smo desetljeća imali jednu blokiranu demokraciju, gdje su oštre ideološke podjele živjele zajedno s kompromisima bez ikakvih predrasuda. Povijesna sjećanja ne poništavaju se u nekoliko godina. Zrelost koju je nakon glasovanja počela dokazivati politička klasa (u odnosima dolazeće većine i nove oporbe) živi zajedno, znamo, s nezrelošću pokazanom tijekom predizborne kampanje od skupina podržavatelja jedne ili druge strane. Osobe koje nisu naviknute živjeti u bipolarnoj demokraciji, i koje teško prihvaćaju njena pravila. Ono što najviše dojmi u načinu na koji se dvije Italije sučeljavaju, lijeva i desna, nije polemika vis a vis (koja je, štoviše, sol demokracije), nego druga stvar, neugodna i opasna: moralni prijezir, koji dolazi do pravog rasizma, kojega najstrasniji dvije Italije uzajamno gaje. Postoje glasači desnice (ne svi, na sreću) koji o Italiji ljevice govore kao o velikom skupu razbojnika. Postoje glasači ljevice (ne svi, na sreću) koji se isto odnose prema onima desno. Posebnost koja čini razliku između ljevice i desnice je ta što su na ljevici takva ponašanja poticana od jednog dijela inteligencije. Nije problem polemika protiv čelnika suprotne strane. Niti, u slučaju lijeve inteligencije, njezina legitimna odbojnost spram Berlusconija. Problem je prijezir, moralni i intelektualni, spram glasača desnog centra, spram Italije koja ne glasa za ljevicu. Odnos koji podsjeća na onaj kakav su mnogi bijeli Amerikanci s juga imali spram crnaca još prije nekoliko desetljeća. Ima jedan dio lijeve inteligencije koja na Talijane koji glasuju za desnicu gleda kao da su pripadnici niže rase. Čudi, primjerice, da je čovjek takvog intelektualnog značaja poput Umberta Eca, nekoliko dana prije izbora (La Repubblica, 8. svibnja), smatrao da može u opisati glasače desnog centra u cijelosti kao pripadnike dviju kategorija: glasače s motivom (lukavci bez skrupula koji misle iz pobjede desnog centra izvući više ili manje nečiste prednosti) i očarane glasače (ovisnici o televiziji, budale i neznalice, zaslijepljene berlusconijevim spektaklom). Stvar je u implicitnom rasizmu tog opisa. Ideja da postoje dvije Italije, jedna dobra i inteligentna (lijeva) i jedna lopovska i glupa (desna). Odsutan je napor koji bi trebao biti svojstven upravo intelektualcu da 'shvati' onoga koji se razlikuje od njega i njegovog razmišljanja. Izgleda kao da je onaj koji nije dio 'lijevog naroda' automatski nositelj handicapa, moralnog ili intelektualnog. Nije osoba koja ima različite, ali isto toliko legitimne, interese od onih glasača ljevice. Još manje, osoba koja ima pogled na javni život drugačiji od onog ljevice, i koja traži da bude shvaćena. No demokracija se temelji na generalziranom vjerovanju 'moralne jednakosti' građana. Ako se odluči iscrtati granicu između moralno dostojnih (nas) i moralno nedostojnih (njih), demokracija je uistinu u riziku. Zadaća duhovnika, mislim, trebala bi biti da shvate i objasne i 'razloge' drugih, poglavito onih s kojima se ne slažemo , i kojima se, s pravom, suprotstavljamo.", piše Angelo Panebianco.