IT-izbori-Politika IT-16.V.-CORRIERE- TALIJANSKI LJEVIČARI PREZIRU DRUGE POLITIČARE ITALIJACORRIERE DELLA SERA16. V. 2001.Dvije Italije"Kada bi gledali samo prve izjave pobjednika i pobijeđenih, odmjerene, oprezne, nadahnute uzajamnim
priznavanjem, mogli bi misliti da smo konačno došli u 'normalnost' bipolarne demokracije. Znamo da nije tako. Previše smo desetljeća imali jednu blokiranu demokraciju, gdje su oštre ideološke podjele živjele zajedno s kompromisima bez ikakvih predrasuda. Povijesna sjećanja ne poništavaju se u nekoliko godina. Zrelost koju je nakon glasovanja počela dokazivati politička klasa (u odnosima dolazeće većine i nove oporbe) živi zajedno, znamo, s nezrelošću pokazanom tijekom predizborne kampanje od skupina podržavatelja jedne ili druge strane. Osobe koje nisu naviknute živjeti u bipolarnoj demokraciji, i koje teško prihvaćaju njena pravila. Ono što najviše dojmi u načinu na koji se dvije Italije sučeljavaju, lijeva i desna, nije polemika vis a vis (koja je, štoviše, sol demokracije), nego druga stvar, neugodna i opasna: moralni prijezir, koji dolazi do pravog rasizma, kojega najstrasniji dvije Italije uzajamno gaje. Postoje glasači desnice (ne svi, na sreću) koji o Italiji ljevice
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
16. V. 2001.
Dvije Italije
"Kada bi gledali samo prve izjave pobjednika i pobijeđenih,
odmjerene, oprezne, nadahnute uzajamnim priznavanjem, mogli bi
misliti da smo konačno došli u 'normalnost' bipolarne demokracije.
Znamo da nije tako. Previše smo desetljeća imali jednu blokiranu
demokraciju, gdje su oštre ideološke podjele živjele zajedno s
kompromisima bez ikakvih predrasuda. Povijesna sjećanja ne
poništavaju se u nekoliko godina. Zrelost koju je nakon glasovanja
počela dokazivati politička klasa (u odnosima dolazeće većine i
nove oporbe) živi zajedno, znamo, s nezrelošću pokazanom tijekom
predizborne kampanje od skupina podržavatelja jedne ili druge
strane. Osobe koje nisu naviknute živjeti u bipolarnoj
demokraciji, i koje teško prihvaćaju njena pravila. Ono što najviše
dojmi u načinu na koji se dvije Italije sučeljavaju, lijeva i desna,
nije polemika vis a vis (koja je, štoviše, sol demokracije), nego
druga stvar, neugodna i opasna: moralni prijezir, koji dolazi do
pravog rasizma, kojega najstrasniji dvije Italije uzajamno gaje.
Postoje glasači desnice (ne svi, na sreću) koji o Italiji ljevice
govore kao o velikom skupu razbojnika. Postoje glasači ljevice (ne
svi, na sreću) koji se isto odnose prema onima desno. Posebnost koja
čini razliku između ljevice i desnice je ta što su na ljevici takva
ponašanja poticana od jednog dijela inteligencije. Nije problem
polemika protiv čelnika suprotne strane. Niti, u slučaju lijeve
inteligencije, njezina legitimna odbojnost spram Berlusconija.
Problem je prijezir, moralni i intelektualni, spram glasača desnog
centra, spram Italije koja ne glasa za ljevicu. Odnos koji podsjeća
na onaj kakav su mnogi bijeli Amerikanci s juga imali spram crnaca
još prije nekoliko desetljeća.
Ima jedan dio lijeve inteligencije koja na Talijane koji glasuju za
desnicu gleda kao da su pripadnici niže rase. Čudi, primjerice, da
je čovjek takvog intelektualnog značaja poput Umberta Eca,
nekoliko dana prije izbora (La Repubblica, 8. svibnja), smatrao da
može u opisati glasače desnog centra u cijelosti kao pripadnike
dviju kategorija: glasače s motivom (lukavci bez skrupula koji
misle iz pobjede desnog centra izvući više ili manje nečiste
prednosti) i očarane glasače (ovisnici o televiziji, budale i
neznalice, zaslijepljene berlusconijevim spektaklom).
Stvar je u implicitnom rasizmu tog opisa. Ideja da postoje dvije
Italije, jedna dobra i inteligentna (lijeva) i jedna lopovska i
glupa (desna). Odsutan je napor koji bi trebao biti svojstven
upravo intelektualcu da 'shvati' onoga koji se razlikuje od njega i
njegovog razmišljanja. Izgleda kao da je onaj koji nije dio
'lijevog naroda' automatski nositelj handicapa, moralnog ili
intelektualnog. Nije osoba koja ima različite, ali isto toliko
legitimne, interese od onih glasača ljevice. Još manje, osoba koja
ima pogled na javni život drugačiji od onog ljevice, i koja traži da
bude shvaćena.
No demokracija se temelji na generalziranom vjerovanju 'moralne
jednakosti' građana. Ako se odluči iscrtati granicu između moralno
dostojnih (nas) i moralno nedostojnih (njih), demokracija je
uistinu u riziku. Zadaća duhovnika, mislim, trebala bi biti da
shvate i objasne i 'razloge' drugih, poglavito onih s kojima se ne
slažemo , i kojima se, s pravom, suprotstavljamo.", piše Angelo
Panebianco.