RUSIJA-NEZAVISIMAJA GAZETA 16.5.01. OD ALJASKE DO TALLINNA

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 16. V. 2001. NATO od Aljaske do Tallinna "'Pišemo Bruxelles, mislimo Moskva' - tako se mogu opisati nastupi mnogih sudionika bratislavske konferencije 'Nove europske demokracije - vodstvo i odgovornost'. Koncem prošlog tjedna u Bratislavu su na tri dana doputovali premijeri Slovenije, Litve, Bugarske, Latvije, Rumunjske, Estonije, Hrvatske i dopredsjednici vlada Makedonije i Albanije, kako bi zajedno s organizatorom susreta, slovačkim premijerom Mikulašom Dzurindom, još jednom pokazali zapadnim kolegama spremnost i želju da njihove zemlje postanu članice NATO-a. Do sljedećeg summita Saveza u Pragu ostalo je točno godinu i pol dana, ali u zapadnim prijestolnicama kao da su zaboravili na to. Nitko za sada nije rekao nijedne jasne riječi o tome hoće li i koliko će široko NATO u Pragu otvoriti vrata novacima. Istina, ta je vrata u svom pozdravnom govoru sudionicima bratislavske konferencije spomenuo američki predsjednik George W. Bush, ali je pritom zaboravio reći koje godine i gdje će se točno otvoriti. (...) Glavni govornik skupa, Havel, još je jednom istaknuo da su europske poslijekomunističke zemlje dio Zapada po svojim povijesnim, kulturnim, vrijednosnim i zemljopisnim mjerilima. Podsjetio je kako je nekada i sam mislio da će NATO izgubiti smisao postojanja nakon raspada Varšavskog sporazuma. Sada Havel misli da to nije moguće: 'NATO postaje svjestan svog identiteta i prostora unutar kojeg se može i mora širiti. Taj prostor koji zovemo Zapad pruža se između Aljaske na zapadu i Tallinna na istoku'. Zabrinutost Moskve zbog širenja NATO-a češki predsjednik shvaća s jedne strane kao zastarjelo mišljenje iz sovjetskog doba, ali i kao očitovanje važnijeg problema sadašnjeg razdoblja samoosvješćivanja Rusa. Tako se njemu čini kao 'da se Rusija, unatoč neviđenu napretku u razvoju demokracije i tržišnog gospodarstva, još uvijek djelomice bori s problemom s kojim se, koliko znam, borila kroz čitavu povijest: gdje ona zapravo počinje i gdje se završava, što joj sve pripada, a što više ne, gdje može iskoristiti svoj odlučujući utjecaj, a gdje ne može'. Havel je istaknuo da u njegovim riječima nema ni oholosti ni straha od Rusije, on samo želi nazvati stvari pravim imenom, jer - za razliku od mnogih zapadnih političara - misli da Moskvi treba reći istinu u lice, koliko god neugodna bila. O tome je svaki sudionik u raspri imao svoje konkretno mišljenje. Svi su se složili da nitko sa strane nema pravo da utječe na zemlje srednje i istočne Europe u izboru prijatelja i saveznika. No dok Mikulaš Dzurinda i njegov rumunjski kolega Adrian Nastase misle da NATO i zemlje kandidati moraju ojačati dijalog s Moskvom, Brzezinski je članicama Saveza i pristupnicama preporučio da se nipošto ne obaziru što će reći 'kneginja Marja Aleksejevna' i da uporno rade na maksimalnom širenju NATO-a, pa i 'u velikom skoku', tj. ulaskom u skorije vrijeme pet do šest država odjednom. Uostalom, s druge strane, u razgovoru s novinarima Brzezinski nije odbacio mogućnost da Rusija u daljoj budućnosti uđe u Savez. Sami su Rusi na bratislavskom susretu sudjelovali na osobit način: u obliku prosvjednog pisma našeg veleposlanstva u Slovačkoj. Ono je obimno izvješće tamošnjeg Središta za strateško i međunarodno istraživanje i Slovačkog društva za vanjsku politiku, pripremljeno baš za konferenciju, nazvalo 'ostatkom hladnog rata'. Prema mišljenju nekih autora, Moskva i njezine specijalne službe odgovorne su za masovno iseljavanje istočnoeuropskih Roma na Zapad, za jačanje nacionalističkih skupina i za širenje organiziranog kriminala, pa i za rast nepopularnosti oporbenih lijevih stranaka. U završnoj su izjavi sudionici bratislavske konferencije izrazili uvjerenje da je europski sustav sigurnosti i stabilnosti nedjeljiv i istaknuli ulogu NATO-a kao jezgre tog sustava u XXI. stoljeću. Većina sudionika u rasprama neslužbeno su se složili da bi se na susretu na vrhu Sjevernoatlantskog saveza u Pragu mogla donijeti odluka o prijamu Slovenije, Slovačke i Litve. Pritom se najmanje problematičnim čini ulazak Slovenije u NATO. Kandidatura Litve vjerojatno će se još temeljito ispitati zbog protivljenja Moskve. U Slovačkoj će se već u jesen 2002. održati parlamentarni, a nakon godinu dana i predsjednički izbori nakon kojih će, vrlo moguće, na ključna mjesta u republici doći nacionalistički usmjereni političari, među kojima i bivši premijer Vladimir Mečijar, zbog čije je autoritarne vladavine Slovačka prije tri godine ispala iz prve skupine kandidata za NATO", iz Praga izvješćuje Aleksandr Kuranov.