RDW 14. V. IZBORI U ITALIJI

NJEMAČKI RADIO - RDW 14. V. 2001. Silvio Berlusconi, političar i po bogatstvu, s 24 milijarde maraka, na 25 mjestu na čitavom svijetu, sebe rado prikazuje kao čovjeka koji je do bogatstva došao isključivo vlastitim radom i pameću. Ali ipak, na primjer, već danas list 'Thueringen Allgemeine' o talijanskom mogulu i po svemu sudeći, po drugi puta predsjedniku vlade Italije piše kako - citiramo - 'čovjek kakav je Silvio Berlusconi u Velikoj Britaniji ne bi došao ni do parlamenta'. 'Commendatore' Berlusconi nikoga ne ostavlja ravnodušnim - a to mu je, kao medijskom mogulu, uostalom i posao. Kritičari ga nazivaju 'vječnim latinskim ljubavnikom', cerekajućim pjevačem noćnih klubova s lažnim preplanulim tenom i sumnjivom prošlosti. Njegove pristaše pak u njemu i u političkom savezu 'Kuća slobode' vide poduzetnički duh koji može donijeti više zraka u zagušljive hodnike državnih ureda. Ali činjenica jest da je vrtoglavi financijski uspjeh - posebno u Italiji - rijetko povezan s potpuno čistim poslovima. Ali činjenica jest i da je Silvio Berlusconi, rođen 1936. kao najstariji sin bankovnog službenika, doista iz ničega stvorio imetak. U okviru svoje predizborne kampanje, tiskao je u 20 milijuna primjeraka slikovnicu o svom životu i nazvao je 'Il storia Italiana' - talijanska priča. Još kao student zarađivao je kao animator u baru na putničkim brodovima, ali je ipak završio pravni fakultet sa sjajnim ocjenama, a već u diplomskom radu bavio se mogućnostima reklame. Kao 23-godišnjak zapošljava se u jednoj građevinskoj tvrtki i samo dvije godine kasnije postaje samostalnim poduzetnikom. Milano je u to doba grad koji ponovno doživljava procvat i rijeke ljudi slijevaju se u njega tražeći posao. Berlusconijeva vizija bila je gradnja satelitskih naselja oko Milana - što je postalo ugled urbanističkom razvoju gotovo svih europskih gradova. Iz livade niče tako Brugherio, slijedi Milano Due za 10.000 stanovnika, razvija čak i vlastiti prometni koncept na nekoliko razina za automobile, bicikliste i pješake. Isprva komercijalni uspjeh nije bio osobit, ali početkom sedamdesetih zarade rastu pa niče Milano Tre, ali i hotelski i trgovački centri. Berlusconi je uspio. Ali već u tome razdoblju i površni poznavaoci talijanskih prilika mogu pretpostaviti da je Berlusconi za svoj poslovni uspjeh morao uspjeti i na sasvim drugoj razini: građevinski sektor je uvijek povezan sa politikom i birokratima koji mogu nešto odobriti, ali i isto tako ne - ako im se ne zahvali s dovoljno nula. Ili se pak na odluke utječe na drugi način - na primjer članstvom u masonskoj loži P2 čiji su kraci, kako je poslije otkriveno, sezali i do samog vrha talijanske države. Ali postoji još jedan problem: građevinski sektor - u Italiji kao i drugdje na svijetu - privlači niskokvalificiranu radnu snagu. Ali u Italiji to znači ljude s juga, preciznije, sa Sicilije. Obratno, državni poslovi i subvencije za jug zemlje znače milijunske poslove za građevinske tvrtke. A tko je nesuđeni gospodar talijanskog otoka, isto tako nije potrebno naglašavati. Silvio Berlusconi je za to vrijeme gradio još jedan krak svog carstva: sada građani sjede u njegovim naseljima - i treba ih zabaviti. Na primjer privatnom televizijom - počinje 'Telemilanom' a kako je tada još privatnim televizijama bilo zabranjeno emitirati nacionalno, stvara mrežu lokalnih televizija 'Canale Cinque'. Ali zakon se promijenio - a predsjednik vlade koja je i donijela tu odluku nedavno je umro u Tunisu, bježeći od talijanskih istražnih organa - zbog korupcije. Ali sam Berlusconi, iako mu je za vratom visilo i gotovo 20 krivičnih postupaka, nije sjedio u zatvoru. Čak ni kada je bio osuđen na 16 mjeseci zatvora zbog lažiranja završnog računa - nije otišao u zatvor zato jer je prije toga bio amnestiran. Sudske tužbe protiv Berlusconija zbog korupcije, utaje poreza i lažiranja i inače padaju jedna za drugom sa objašnjenjima koje nisu dani smrtnicima - zbog zastare, zbog nedostatka dokaza, zbog - citiramo - 'dvosmislene i takve optužbe koja otvara dvojbu. Jer Berluscone je već odavno postao - ne samo vlasnik nogometnog kluba 'Milan' - nego i političar. Oni isti političari umjerene desnice koji su spremno pomagali magnata sa sjevera, morali su početkom devedesetih odstupiti sa položaja zbog korupcije. Unia Democristiana se zapravo raspala - i tu je prazninu na političkoj sceni Berlusconi vidio kao priliku za vlastiti politički uspjeh. Oštrim riječima napada socijalističke protivnike - nazivajući ih na primjer, neradnicima i plašeći svoju brojnu televizijsku publiku nekakvom komunističkom prijetnjom - na čelo vlade došao je sa strankom Forza Italia u koaliciji sa postfašistima i Lega Nord već 1994. bila na vlast. Ali tada je još imao žestoku opoziciju i među novinarima kada je htio svoju volju nametnuti i talijanskom predsjedniku i talijanskom sudstvu. Četri godine kasnije, socijalisti su smijenili njegovu posvađanu vladu. Hoće li se ponoviti takav scenarij, teško je reći. Jer osim njegovog vlastitog utjecaja na javnost u Italiji, u međuvremenu se i dogodio slučaj Joerga Haidera u Austriji. A Italija je jedna od osnivača Europske unije tako da će i europske zemlje svoje reakcije vagati apotekarskom vagom. Jer i u Berlusconijevoj slikovnici 'Il storia Italiana' nalaze se fotografije i iz njegovog političkog života i fotografije sa, na primjer, Mitterrandom i Kohlom. (RDW)