RFE 14. V. HRVATSKA DESNICA I LJEVICA

RADIO SLOBODNE EUROPE - RFE 14. V. 2001. Maršira li Hrvatskom desnica ili ljevica? Prilog Ines Šaškor. Lider HSLS-a Dražen Budiša izazvao je pozornost svojom izjavom da u Hrvatskoj desnica maršira ulicama, a ljevica institucijama, što Hrvatsku vodi u podjele i sukobe. Premijer Račan neizravno je uzvratio iz Pariza u kojemu upravo boravi. Premijer i njegovi glavni koalicijski partner opet su u polemici. Dražen Budiša vidi marširajuću desnicu po ulicama, Ivica Račan primjećuje da joj je marš sve slabiji. Pojedinaca ekstremnih desničara ima u državnim institucijama i medijima, tvrdi premijer. Što se ekstremnih ljevičara tiče, Budiša ih vidi kako marširaju institucijama i zlouporabljaju demokraciju. Račan je i tu oprezniji pa kaže da dobivaju prostor nesrazmjeran njihovoj stvarnoj snazi. Prevedeno sa ezopovskog jezika ova dvojica političara poručuju jedan drugome otprilike slijedeće: Budiša - da se bez njega ne može smiriti turbulentna desnica, uz uvjet da Račan na političku pozornicu ne pripušta ljevičare. Prema tome, HSLS je Vladi nužan. Račan odgovara ? desnica splašnjava, jer je Vlada uspjela, a neki su ekstremni desničari opstali jer ih je HSLS zaštitio. SDP je danas središnja stranka, njemu su jednako daleki desničari i ljevičari, i on može s Budišom ili bez njega. U sjeni ovog predizbornog nadmudrivanja glavnih koalicijskih partnera, javnost je ostala bez odgovora na neka važna pitanja. Je li u Hrvatskoj doista na djelu sukob ekstremne desnice i ekstremne ljevice? Zanimljivo je da nitko ne dvoji u postojanje ekstremne desnice. Dokazi njezina djelovanja posijani su cijelom Hrvatskom, od umorstava, premlaćivanja, zastrašivanja, miniranja i skrnavljenja antifašističkih spomenika, do pozivanja na rušenje vlasti svim sredstvima. Ekskluzivni nacionalizam i šovinizam njezin je program. Malo teže ide s dokazivanjem postojanja ekstremne ljevice i opisivanjem njezinih protuzakonitih djela. Ono što danas hrvatski političari, pa i oni vodeći, ne bez izobrazbe i iskustva, podrazumijevaju kad govore o ekstremnim ljevičarima u Europi bi bilo nazvano socijalistima, lijevim socijaldemokratima, lijevim liberalima, eventualno radikalima. Za hrvatske su političare lijevi ekstremisti najčešće radikalno misleći novinari i intelektualci, a tko bi drugi! Ali, je li to kažnjivo? Jer ekstremističko djelovanje u demokracijama jest kažnjivo. Kako bi bilo više nego smiješno pozvati dvoje-troje novinara na sud, nije li to dobar argument kada se ne zove nitko? Ni rušitelji spomenika, ni batinaši po ulicama, niti rasistički psovači cijelih etničkih skupina ili šefa države u vojnom objektu! Ujdurmu o tobožnjem sukobu ekstremne desnice i ljevice u Hrvatskoj izmislio je još HDZ kako bi prikrio falangističko i nasilno djelovanje svoje desnice prema političkim protivnicima. Zašto je i nakon odlaska HDZ-a ta teza preživjela? Zato što nema volje, odlučnosti, sloge suočiti se s onim ekstremizmom koji jedini djeluje. Bez tog suočavanja nacionalizam će biti hrvatska budućnost. Istina, prosvijećeni. (RFE)