FRA.-LE MONDE 13.-14.5.01. SCHROEDER POKUŠAVA VRATITI IZGUBLJENU NJEMAČKU MOĆ

FRANCUSKA LE MONDE 13.-14. V. 2001. Sebična Njemačka Gerharda Schroedera "Europski plan Gerharda Schroedera prikazan je kao federalistički proboj. Nije li on zapravo odraz sebičnog njemačkog viđenja? To se pitanje postavlja pri raščlambi proglasa Socijaldemokratske stranke (SPD) g. Schroedera objavljenog 30. IV. U njemu se on zauzima da se povelja o temeljnim pravima uključi u budući europski ustav. Zalaže se da Povjerenstvo bude prava europska izvršna vlast i želi proširiti ovlasti Parlamenta, dajući mu potpune ovlasti, pokazujući svoje federalno uvjerenje. No riječ je o budućem institucijskom planu čije potankosti nisu poznate, a u proglasu imaju sporedno mjesto. Najizravniji prijedlozi SPD-a otkrivaju Njemačku koja je prema europskoj integraciji suzdržanija nego se to čini. Tekst predlaže renacionalizaciju nekih europskih politika uime načela supsidijarnosti: ne raditi u Bruxellesu ono što se jednako dobro, ili još i bolje, može napraviti na razini država ili regija. Tako SPD ponovno potvrđuje da države članice moraju poštovati načelo sufinanciranja zajedničke agrarne politike (PAC), popuštajući stalnoj njemačkoj želji: smanjiti njemački račun u Bruxellesu, napose s obzirom na proširenje. Takva odluka koja nipošto nije federalna, oslabila bi jednu od rijetkih integriranih europskih politika. Kako je opravdati? Njemačka smatra da je prošlo vrijeme kada je Francuskoj, agrarnoj zemlji, trebala pomoć PAC-a u zamjenu za otvaranje njemačkim industrijskim proizvodima i da sada treba usmjeriti zajmove prema drugim područjima, više gledajući u budućnost. U istom duhu, SPD traži djelomičnu renacionalizaciju strukturnih politika pružanja pomoći siromašnim područjima, pozivajući se službeno na djelotvornost, a zapravo i da bi smanjio financijske transfere, napose u Španjolsku, crnu ovcu njemačkih diplomata. Premda Njemačka unutar svojih granica ima međuregionalni sustav financijske solidarnosti koji svima omogućuje da u svakoj pokrajini imaju jednake životne uvjete, ona nipošto ne razmišlja o uvođenju takvog sustava u zajedničku europsku kuću. U tekstu SPD-a nije riječ o financiranju novih europskih misija, pogotovu ne o nekakvom europskom porezu kojim bi se trebala ustrojiti socijalna solidarnost u Europi - osim kada je riječ o traženju ad hoc pomoći za zaštitu istočnih graničnih područja od konkurencije kandidata za proširenje. Moguće odustajanje od nedodirljive gornje granice europskog proračuna - 1,27 posto bruto domaćeg proizvoda - ne spominje se u proglasu g. Schroedera. (...) Nakon šoka kosovskog rata koji je pokazao da Europljani nisu kadri da se pomire u vlastitoj kući, cilj je da se na tim područjima od Unije načini snažna Europa. No isto tako je njemački cilj da ponovno stekne moć koju je izgubila 1945. S obzirom na prošlost, ona to može učiniti samo preko Europe, kako ne bi uplašila svoje partnere. Njemačka je poslala vojnike na Kosovo, ali je još uvijek zadnja po vojnim troškovima u Europi. Ona se podruguje Francuskoj kao nuklearnoj sili, ali bi odbacila svaki savez koji bi je doveo do bilo kakvog preuzimanja odgovornosti na tom području, gdje američka zaštita i dalje mora biti najvažnija. Napokon, reforma ustanova koju predlaže g. Schroeder mora Europu učiniti demokratskijom. No više demokracije u tom planu ne može se ostvariti bez Strasbourga, gdje Njemačka, najnaseljenija zemlja, ima najviše zastupnika i oko koje će se okupiti većina. Ukratko, to znači jačanje njemačkih ovlasti. Ta težnja nije nezakonita, u redu je da se u federaciji povede računa o demografskoj važnosti pojedine zemlje. Stvar je u tomu što Njemačka, najveća europska sila, želi federaciju u kojoj bi imala veće ovlasti, ali ne želi odgovornost, poglavito financijsku, koja u biti pada na raznorodnu zajednicu. G. Schroeder zaslužan je što je pokrenuo raspru o europskoj budućnosti i što je pozvao Francusku da u njoj sudjeluje. No trebao je predložiti ne manje njemačku, već u potpunosti njemačku Europu. Europu koja će svoj obrazac solidarnosti proširiti na petnaestoricu. (...) Nije riječ o suvremenoj inačici 'Njemačka će platiti', već o činjenici da središte - dakle, i Francuska koja je bogata gotovo kao i Njemačka - treba u vlastitom interesu pomoći periferiji kako bi se sačuvalo jedinstvo buduće federacije. Preko Rajne, nitko ne želi razgovarati o većoj solidarnosti. Dakle, federalistički prijedlog SPD-a još uvijek je privid Europe koja je odveć ograničena da bi se svidjela Francuzima", pišu Eric Le Boucher i Arnaud Leparmentier.