RUSIJA-NEZAVISIMAJA GAZETA OD 12.5.01. O AMERIČKO-RUSKIM ODNOSIMA

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 12. V. 2001. Washington - Moskva: novi početak "U ruskoj vanjskoj politici nema ničeg važnijeg od odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama. Možemo izrađivati domišljate sheme koje u prvi plan ustrajno guraju ZND, Europu ili Kinu. One su dobre kao misaona igra, ali ništa više od toga. Željeli mi to ili ne, naše mogućnosti u vanjskom svijetu umnogome određuju odnosi s SAD- om. Možemo i moramo provoditi neovisnu vanjsku politiku, no američki čimbenik u njoj ima prvorazrednu ulogu. Bez obzira na smjenu glavnih junaka u Kremlju i u Bijeloj kući, ne može se reći da počinjemo ispočetka. Na žalost, nije tako. Devedesetih su i Moskva i Washington spiskali golem kapital povjerenja i suradnje stvoren izlaskom iz hladnog rata. Pokvaren i kriminaliziran jeljcinski režim iskoristio je rusko-američko 'strateško partnerstvo' kao oružje u unutrašnjopolitičkoj borbi i kao sredstvo za osobno bogaćenje. Clintonova uprava iskoristila je privremenu slabost Rusije kako bi se umiješala u unutrašnje stvari, i za vanjskopolitičko širenje. Kao što smo mogli i očekivati, razočaranje i ljutnja brzo su rasli na obje strane. Na koncu su nas gurnuli u stanje nestabilne i pogibeljne nejasnoće. Da bismo postavili zdrave temelje našim odnosima u novom globaliziranom svijetu, moramo dobro razumjeti partnerovu logiku. I to ne samo u bilateralnim odnosima, već i u puno širem političkom kontekstu. Trebamo se staviti na njegovo mjesto, uvući u njegovu kožu. Tada ćemo puno toga vidjeti na drugačiji način. Za razliku od prethodnika, nova republikanska uprava više se usredotočila na unutrašnje probleme. Dakako, do izolacionizma neće doći - jedina velesila ne može si dopustiti takav luksuz, no prioriteti se bitno mijenjaju. Na dnevnom redu Busha mlađeg smanjenje poreza i povećanje kvalitete izobrazbe važnije je od bilo koje vanjskopolitičke problematike. Naglo usporavanje gospodarskog rasta, stvarna prijetnja recesije, dugotrajna groznica na financijskim tržištima, potiskuje sve drugo u zadnji plan. Unutrašnjopolitički razlozi često prevladavaju i u vanjskoj politici. Primjerice, odluka o uspostavi nacionalnog sustava proturaketne obrane (NPRO) umnogom se tumači težnjom da se dade snažan poticaj oslabljenom gospodarstvu. Nova je momčad došla s čvrstom nakanom da ozbiljno promijeni pravac Clintona-Gorea. Ona je pred sebe postavila ambiciozne i donekle nespojive ciljeve: smanjiti ovisnost o vanjskom svijetu, smanjiti teret vanjskopolitičkih obveza, preispitati prioritete, osobitu pozornost posvetiti sigurnosti zemlje. (...) Na prvi pogled je čudno, ali istinito: u Washingtonu više izgleda daju razvitku naših odnosa, nego u Moskvi. Nehotična, pa i prisilna širina tamošnjeg obzora omogućuje da se bolje ocijene moguće alternative. Puno je toga u prvim postupcima uprave uvjetovano njezinom unutarnjom logikom, a ne željom da se Rusija stavi na njezino mjesto (premda ima i toga). Američka politika prema Rusiji još nije utvrđena. No stanje ipak postupno postaje jasnije. Hladni je rat dio prošlosti. Tobožnja prijateljska sloga prema formuli 'Bill-Boris' također je prošlost. Više nismo neprijatelji, ali se još nismo sprijateljili. (...) Rusija nije izgubila važnost za SAD, ali ne može računati na posebno mjesto. SAD je kao i prije važan za Rusiju, ali nam ne smije zakloniti čitav svijet. Stara-nova republikanska uprava snalazi se u ulozi vođe s globalnom odgovornošću. (...) Čini se da je nova uprava stvarno zainteresirana za razvitak pozitivnih odnosa s Rusijom. Istodobno nisu uklonjene ni stare zapreke: planovi za uspostavu nacionalnog sustava za proturaketnu obranu, NATO-ovo daljnje širenje na istok, alergija na našu suradnju s Iranom i s drugim 'lupeškim državama'. Kada bi i htjela, uprava ne može izbjeći teme medijske slobode u našoj zemlji i Čečenije. Sve to govori da postoji nemali potencijal za brzo i temeljito pogoršanje rusko-američkih odnosa. Na žalost, ni u njih ni u nas nisu nestali oni koji rado love u mutnom. Tako da moramo biti oprezni. U hodu ćemo možda i sami morati puno toga pojasniti. Primjerice, što nas više zabrinjava: teoretska mogućnost uspostave američkog NPRO- a ili stvarna opasnost da zakasnimo na vlak u času novog znanstveno- tehnološkog napretka? Što je za nas pogibeljnije: približavanje NATO-a ruskoj granici ili izolacija od Europe? Kome rast protuameričkog raspoloženja u Rusiji više prijeti - SAD-u ili nama samima?", pita se Viktor Kuvaldin, doktor povijesnih znanosti i profesor.