PARIZ, 12. svibnja (Hina) - U knjizi "Specijalne službe Alžir 1955.-57.", koju je objavio početkom mjeseca, umirovljeni francuski general Paul Aussaresses, priznaje da je rukovodio "eskadronom smrti" te vršio torturu i likvidacije
zatočenika "bez ikakve grižnje savjesti" i svu odgovornost svaljuje na političku klasu.
PARIZ, 12. svibnja (Hina) - U knjizi "Specijalne službe Alžir
1955.-57.", koju je objavio početkom mjeseca, umirovljeni
francuski general Paul Aussaresses, priznaje da je rukovodio
"eskadronom smrti" te vršio torturu i likvidacije zatočenika "bez
ikakve grižnje savjesti" i svu odgovornost svaljuje na političku
klasu.#L#
Knjiga je uzburkala francusku javnost koja se s mukom suočava sa
svojom kolonijalnom prošlošću, posebno s "alžirskim ratom".
General Aussaresses, koordinator obavještajnih službi u Alžiru
1957., priznaje po prvi put da je kao "središnja ličnost bitke za
Alžir", a za akcije "uništavnaja političko-vojnog aparata Fronte
za nacionalno oslobođenje" (FLN), osobno likvidirao 22 zatočenika,
među kojima i čelnika FLN Larbi Ben M'Hidi-ja, koji je nakon
zarobljavanja Ben Belle bio prvi čovjek izvršnog i koordinativnog
komiteta FLN, i Ali Boumendjela, jednog od čelnika FLN za grad
Alžir.
Prema službenoj francuskoj verziji, na snazi da objavljivanja ovih
uspomena, obojica su počinili samoubojstvo.
"Ne vidim zašto bi Ben M' Hidi prošao bolje od drugih... Pobili smo
toliko jadnika koji su samo izvršavali naređenja ovoga tipa, a sada
oklijevamo, evo već treći tjedan, kad je on u pitanju... Pa sredite
to na najbolji način, ja vas pokrivam rekao mi je telefonom
generalom Massu. Shvatio sam da je imao vladino zeleno svjetlo",
piše u knjizi.
Genral Aussaresses proziva tako izravno ne samo generala Massu-a,
vrhovnog zapovjednika francuske vojske u Alžiru, već i tadašnje
socijalističke vlade, predsjednici Pierre Mendes France i Guy
Mollet, 1956-57., te posebno tadašnjeg ministra pravosuđa i
unutarnjih poslova, Francois Mitteranda.
"Ministar pravosuđa je tada imao svog izaslanika kog generala
Massu-a u liku suca Jeana Berarda koji nas je pokrivao i koji je
dobro znao što se događalo noću.
"Imao sam odlične odnose s njim i ništa mu nisam krio", piše
Aussaresses uz uspomenu kako je "istražni sudac imao zadatak da
izravno obavještava Mitterandov kabinet".
Otmice, mučenja i masovna smaknuća su bili česta pojava, posebno u
vrijeme bitke za Alžir 1957.
"Poredao sam zarobljenike, ne smao borce FNO već i muslimanske
radnike koji su ih pomagali. Sam sam morao izdati naređenje. Ostao
sam ravnodušan: trebalo ih je ubiti. To je sve. To sam i učinio".
General sve to priznaje bez ikakva uljepšavanja.
"Metode koje sam rabio bile su uvijek iste: batine, struja i voda.
Ova posljednja tehnika je bila i najopasnija za zarobljenika.
Rijetko je trajala dulje od jednog sata, onoliko koliko je
osumnjičeni pričao računajući da će tako spasiti život".
U reakciji na ova priznanja, francuski predsjednik Jacques Chirac
izjavljuje da je "užasnut" te traži oduzimanje Legije časti i
"disciplinske kazne" za generala Aussaressesa. Premijer Lionel
Jospin je naglasio svoju "moralnu osudu" tih "strašnih zlodjela",
ali je odbacio ideju o "kolektivnom kajanju i traženju oprosta".
Francuski ministar za zdravstvo, Bernatd Kouchner, zagovornik
"preventivne humanitarne intervencije" bez granica,
relativizirao je priznanja francuskog generala na sljedeći način:
"Pedeset godina kasnije, koga to još može začuditi. To čudi samo one
koji hine da o tome ne znaju ništa. Ali ima i drugih priznanja. I
zašto da ne čujemo i Alžirce?"
I Chirac i Jospin pozivaju povjesničare da "čine svoj posao" i
"rasvjetle događaje" i utvrde "svačiju odgovornost". Što se
povjesničara tiče, oni su to i uradili, odgovora Jospinu jedan od
najuglednijih, Pierre Vidal-Naquel, u subotu u listu "Le Monde".
"Treba uzeti ovu knjigu za ono što ona jest, to su uspomene jednog
ubojice", kaže ovaj povjesničar, koji je na temu torture u Alžiru
isao još šezdesetih godina, te upućuje poziv Socijalističkoj
stranci da se suoči sa svojom prošlošću, posebno s odlukom
tadašnjih socijalističkih vlada da oktroiraju "specijalne vlasti"
svojim vojnim i policijskim snagama u alžirskome ratu.
Neke organizacije za obranu ljudskih prava, kao Međunarodna liga za
ljudska prava, podnijele su tužbu protiv generala Aussaressesa
zbog "zločina protiv čovječnosti", druge pak zbog "apologije
zločina i ratnih zločina". Ali, sva je prilika, suočavanje
Francuske sa prošlošću ostat će na tome. Javnost je u većini da se
Francuska ispriča Alžiru i da budu sudski gonjeni svi odgovorni za
torture i smaknuća.
Ipak, zakoni o amnestiji, posebno onaj iz 1968. te pravni institut
zastarjelosti ratnih zločina, osim zločina genocida,
predstavljaju najveće pravne smetnje i teško je zamisliti da bi se
moglo dovesti u pitanje cijeli taj skup temeljnih pravnih načela na
kojima počiva francuska mirna savjest.
(Hina) cetinić sl