US-EU-GB-vlade-Organizacije/savezi-Vlada-Ratovi VOA 2. V. EUROPSKA POLITIKA PREMA BALKANU JE DRUKČIJA OD AMERIČKE GLAS AMERIKE - VOA2. V. 2001.Emisija na srpskom jezikuEuropska politika na Balkanu, razgovor sa Susan
Woodword.Stručnjaci za Balkan ukazuju da su politike Evrope i Sjedinjenih Država prema Balkanu povremeno sukladne, ali katkad i međusobno suprotstavljene. Tijekom deset godina ratova na prostorima bivše Jugoslavije nije postojala jedinstvena europska politika prema tome području. Međutim to se sada možda mijenja. Suradnica Glasa Amerike Judith Leightam nedavno je o tome razgovarala sa profesoricom politologije newyorškog sveučilišta Susan Woodword, autoricom knjige 'Balkanska tragedija: kaos i raspad nakon Hladnoga rata'. Susan Woodword je bivša predavačica Kraljevskog koledža londonskog sveučilišta. Ona ocjenjuje da se nakon izbora demokratskih vlasti u Beogradu prvi put pojavila mogućnost - kako se izrazila - realne regionalne politike na jugoistoku Evrope. Međutim, igrom slučaja, primjećuje Woodword, Europa nema veliko povjerenje u ulogu nove američke administracije prema toj regiji: = Retorika tijekom izborne kampanje, uključujući tekstove Condoleezze Rice, sadašnje predsjedničke savjetnice za nacionalnu sigurnost, izazvala je ogromnu zabrinutost u Europi. U to sam
GLAS AMERIKE - VOA
2. V. 2001.
Emisija na srpskom jeziku
Europska politika na Balkanu, razgovor sa Susan Woodword.
Stručnjaci za Balkan ukazuju da su politike Evrope i Sjedinjenih
Država prema Balkanu povremeno sukladne, ali katkad i međusobno
suprotstavljene. Tijekom deset godina ratova na prostorima bivše
Jugoslavije nije postojala jedinstvena europska politika prema
tome području. Međutim to se sada možda mijenja. Suradnica Glasa
Amerike Judith Leightam nedavno je o tome razgovarala sa
profesoricom politologije newyorškog sveučilišta Susan Woodword,
autoricom knjige 'Balkanska tragedija: kaos i raspad nakon
Hladnoga rata'. Susan Woodword je bivša predavačica Kraljevskog
koledža londonskog sveučilišta. Ona ocjenjuje da se nakon izbora
demokratskih vlasti u Beogradu prvi put pojavila mogućnost - kako
se izrazila - realne regionalne politike na jugoistoku Evrope.
Međutim, igrom slučaja, primjećuje Woodword, Europa nema veliko
povjerenje u ulogu nove američke administracije prema toj regiji:
= Retorika tijekom izborne kampanje, uključujući tekstove
Condoleezze Rice, sadašnje predsjedničke savjetnice za nacionalnu
sigurnost, izazvala je ogromnu zabrinutost u Europi. U to sam
vrijeme još živjela u Londonu i tamo se moglo čuti samo jedno
pitanje: 'Hoće li se doista povući? Što da radimo ako se povuku'?
Kada je izgledalo da se nešto pozitivno zbiva u regiji, izgledalo je
da se nešto negativno događa u Washingtonu. Mislim da je
spominjanje povlačenja jedna od stvari koje je doprinijele nasilju
albanskih nacionalista koji sada ugrožavaju Makedoniju. Također
držim da promjena u Washingtonu neugodno podsjeća na vrijeme iz
1990. i 1991. kada je administracija Busha seniora insistirala da
NATO treba biti jedina sigurnosna organizacija u
posthladnoratovskoj Europi. Međutim, NATO je Balkan držao
područjem van svoje domene. Na početku rata u Hrvatskoj sva su
europska nastojanja da u lipnju 1991. riješe problem propala zbog
odsustva suradnje i distanciranja Washingtona. Ovo sada podsjeća
na to vrijeme.
Profesorica Woodword ukazuje da Europljani danas bitno doprinose
gospodarskom i političkom razvitku Balkana:
= Kao prvo, Europska unija je obećala da će sve zemlje jugoistočne
Europe jednoga dana postati članice te organizacije. Svakoj od tih
zemalja omogućava se da pristupe sporazumu o pridruživanju i da
započnu reforme internih struktura u skladu s tisućama propisa koji
čine kriterije učlanjivanja. Uz to, te zemlje primaju i veliku
pomoć europskih zemalja, i naravno, Europljani osiguravaju najveći
dio pomoći za civilnu i velikim dijelom vojnu komponentu misija u
Bosni i Hercegovini i na Kosovu.
Susan Woodword ističe da su, nakon desetogodišnjih neuspjelih
nastojanja da se uhvate u koštac s balkanskom krizom, Europljani
izvukli više pouka:
= Prva je da moraju djelovati jedinstveno. Mnogi od problema na
Balkanu nastali su zato što su pojedinačne zemlje upućivale
različite signale. Jedinstvo je sada izraženo uz pitanje Crne Gore.
Europljani jednoglasno izražavaju protivljenje njenoj
nezavisnosti. To ne znači da se ona neće dogoditi. Ali možda će
uspjeti proteći na miran način. Druga pouka je da će biti nezgodno
ukoliko Sjedinjene Države nisu u njihovom taboru. Odlazak Colina
Powella u Skopje u znak potpore procesu pregovora koji su započeli
Europljani ocijenjen je kao prava akcija. I treća pouka je da pomoć
narodima regije za mjere koje su sami pokrenuli na putu demokracije
i tržišnom gospodarstvu djeluje, a da sankcije ne djeluju. Takva
politika je primijenjena prema demokratskoj oporbi u Srbiji, i ona
je zbilja dovela do promjene.
Međutim, profesorica Woodword primjećuje da taj novi europski
pristup možda neće biti dovoljan. S obzirom na nasilje na Kosovu i
Makedoniji opasnost od rata i dalje postoji, upozorava ona. Unatoč
mogućnosti učlanjivanja u Europsku uniju, ona drži da balkanske
države neće moći zadovoljiti postavljene uvjete u sljedećih 20 do
30 godina. I konačno, kaže ona, bez obzira na važnost američkog
angažiranja na Balkanu, administracija predsjednika Busha nije do
kraja oblikovala svoju politiku prema tom području.
(VOA)