IT-7.V.LA STAMPA- ITALIJA I AMERIKA

ITALIJA LA STAMPA 7. V. 2001. Između Italije i Amerike nalazi se Europa "Nad posljednjim tjednom talijanske predizborne kampanje vise, osim mnogih i očitih pitanja unutarnje politike, dvije velike teme međunarodne politike. Prirodno, one samo vise, i to je sve, jer se o njima nije govorilo, niti se govori. Dvije teme su Bushova najava prave strateške revolucije, s ponovnim potvrđivanjem, diplomatskim ali konačnim, proturaketnog štita, i nacrt pokretanja političke Europe kojega je iznio kancelar Schroder. To su dvije teme u mnogo vidova različite, ali međusobno povezane, glede kojih se buduća talijanska vlada mora izjasniti. Bushov govor od 1. svibnja dobro je primljen pomalo posvuda, osim u Kini, radi njegovog načina, neultimativnog, iznošenja namjera i radi njegovog pomirljivog tona. Novi čelnik Bijele kuće kazao je da namjerava ići dalje tražeći dogovor sa saveznicima i Rusijom, bez a priori isključivanja Kine, i nije skrivao tehničke teškoće novih obrambenih sustava, makar je izrazio svoju vjeru u američku vojno-industrijsku tehnostrukturu. Nije govorio o jednostranom povlačenju iz sporazuma ABM iz 1972., koji zabranjuje složene proturaketne sustave, nego o njegovoj prilagodbi u dogovoru s Rusijom. A opet nije ostavio dvojbe da taj stari sporazum, kojega su potpisali Nixon i Brežnjev kako bi zajamčili recipročnu sposobnost uništenja dva diva hladnog rata, smatra izrazom svijeta koji više ne postoji.(...) Schroederov europski nacrt, jasno, ne govori o projektilima i protuprojektilima, nego o tome kako će moći i morati se ponašati Europa u novom svijetu, kakvu sposobnost kohezije će ona moći i morati dokazati, kako bi bila autonomna, makar i povezana, i u dogovoru sa starim velikim saveznikom. To nije federalistički nacrt u punom smislu, on namjerava spasiti države-nacije, ali u okviru jasnijih i čvršćih obveza nego u prošlosti, no čiji bi povijesni ishod mogla biti federacija. Ambiciozan nacrt, s mnogim preprekama, koje vjerojatno može prevladati uža skupina zemalja (za početak). (...) Italija već odavno djeluje u suglasju s Njemačkom (Amato i Schroeder, predsjednici Ciampi i Rau). Vrlo je poželjno da se suglasje nastavi i s budućom vladom, koja god bila njena boja. U svako slučaju budućnost Europe bit će sve manje jedna deklaratorna i općenita tema (kakva je poglavito bila za Berlusconijev blok, osim postdemokršćanskog krila) a sve više konkretna i žurna tema. Isto toliko će biti važan odnos s Bushovom Amerikom i njezinim planetarnim planovima. Odnos koji će morati ići 'preko' Europe.", piše Aldo Rizzo.