DOMINACIJA STRANOG VLASNIŠTVA U HRVATSKOM BANKOVNOM SUSTAVU

DOMINACIJA STRANOG VLASNIŠTVA U HRVATSKOM BANKOVNOM SUSTAVU Udjel stranog vlasništva u hrvatskom bankovnom sustavu dosegnuo je oko 85 posto, a uz proces stranog "preuzimanja" hrvatsko bankarstvo obilježava i sve izraženija koncentracija, pa tako dvije najveće banke raspolažu s gotovo polovicom, a prvih pet sa dvije trećine ukupne aktive svih poslovnih banaka u Hrvatskoj. Po posljednjim podacima Hrvatske narodne banke (HNB), u Hrvatskoj posluju 43 banke, te 20 štedionica i četiri stambene štedionice, jedna razvojna banka (HBOR) kao i šest predstavništva inozemnih banaka. Od 43 poslovne banke, kako proizlazi iz raspoloživih podataka, 21 je u većinskom stranom vlasništvu, a još u nekoliko stranci imaju manje udjele, pri čemu većinske strane vlasnike imaju sve najveće banke. Ostvarenu konsolidaciju bankovnog sustava karakterizira smanjenje broja banaka u posljednje dvije godine - sa 60 u 1998. na 53 u 1999. te 44 u prošloj godini. Od 1996. u stečaju je 12 banaka i četiri štedionice. Rehabilitirano je šest banaka, a u posljednje dvije godine privatizirane su četiri državne banke. U ukupnoj aktivi poslovnih banaka u Hrvatskoj, koja je prema privremenim nerevidiranim podacima (koje je objavila HNB) na kraju prošle godine iznosila 112,7 milijardi kuna, dvije najveće banke - Zagrebačka banka (s aktivom od 32,6 milijardi) i Privredna banka Zagreb (20,6 milijardi aktive) sudjeluju sa 47,2 posto. Dodaju li im se još Riječka banka (s aktivnom od 7,9 milijardi), Splitska (8 milijardi kuna aktive) i Raiffeisenbank Austrija (5,1 milijarda kuna), proizlazi da prvih pet banaka sudjeluju u ukupnoj aktivi hrvatskog bankarskog sustava sa 65,8 posto. Nakon većinskog ulaska stranih strateških partnera u sanirane državne banke krajem 1999. i početkom prošle godine, te potom nekoliko spajanja i preuzimanja, slijedi privatizacija dvije (Dubrovačke i Croatia banke) od tri preostale banke u državnom vlasništvu, što će još povećati udio stranog vlasništva u hrvatskom bankarstvu. Ulazak stranih banaka na hrvatsko bankovno tržište izaziva i velik interes javnosti pa i povremene polemike. Iz analize koju su proveli stručnjaci Hrvatske narodne banke proizlazi zaključak da je njihov ulazak uglavnom bio koristan za Hrvatsku donoseći značajna sredstva i blago stimulirajući konkurenciju te razvoj novih proizvoda i usluga. Istodobno, analitičari središnje banke zaključuju kako još treba pričekati i vidjeti hoće li trenutačno velik udio inozemnog vlasništva u bankarstvu donijeti veće koristi na tržištu. Analizu "Što znači ulazak stranih banaka u Hrvatsku", stručnjaci središnje banke Tomislav Galac i Evan Kraft, sa projektnim timom, sačinili su na temelju ankete bankara domaćih i stranih banaka provedene prije prodaje četiri velike sanirane banke (PBZ, Riječka, Splitska, Slavonska) stranim bankama, pa su utoliko i dobiveni podaci donekle 'ograničenog' dometa. U anketi je sudjelovalo 47 banaka, od kojih su, krajem 1999., njih 13 bile u većinskom inozemnom vlasništvu (šest od tih 13 su banke kćeri stranih banaka). Anketa je pokazala da strane banke dolaze u Hrvatsku slijedeći svoju regionalnu strategiju širenja u države srednjoistočne Europe, da bi poslovale s klijentima iz svoje matične države i tražila nove. Pri tome se kao atraktivne posebnosti hrvatskog tržišta ističu u prvom redu turistički potencijali, blizina tržišta (geografska i po mentalitelu) i visoke kamatne marže. Važnu ulogu u aktivnostima stranih banaka u Hrvatskoj ima i trgovanje devizama, a uz trgovanje devizama, (profitabilno) međubankovno kreditiranje ima također važnu ulogu u aktivnostima stranih banaka u Hrvatskoj. Kada je pak riječ o konkurentskom utjecaju na smanjenje aktivnih kamatnih stopa, strane banke koje su ušle u Hrvatsku, barem u prvo vrijeme, vrlo su se brzo prilagodile visokim aktivnim kamatnim stopama, dok je utjecaj na smanjenje tih stopa "pojava novijeg datuma". Očito je, zaključuju analitičari HNB-a, da je dolazak stranih banaka samo donekle intenzivirao konkurenciju, ali većina sudionika na tržištu očekuje da će se konkurencija u nadolazećem vremenu pojačati, što se već počinje primjećivati. Nema mjesta za bojazan da strane banke "uzimaju hrvatski novac i šalju ga nekamo drugamo". Štoviše, strane banke plasiraju više sredstava u hrvatske subjekte nego što ih dobiju od hrvatskih štediša, ističu autori analize. Renomirane inozemne banke imaju pozitivnu ulogu u stabilizaciji, unapređenju i strukturiranju hrvatskog bankovnog tržišta. Međutim, ima analitičara koji istodobno upozoravaju kako se ne može očekivati da će one funkcionirati kao pokretačka snaga razvoja domaće ekonomije, jer se njihovi prioriteti i planovi mogu razlikovati od prioriteta domaće javnosti. Stoga su se u zadnje vrijeme u javnosti pojavili i prijedlozi ekonomskih stručnjaka za osnivanjem (dvije) banke (od kojih bi jedna bila usmjerena turizmu i poljoprivredi) u kojima bi država bila većinski vlasnik ili najveći dioničar. Banke s državnim kapitalom, pojašnjavaju, dale bi Vladi nužne instrumente i mogućnosti za toliko potrebne djelotvorne utjecaje na procese obnove i restrukturiranja gospodarstva.