SAD: OGORČENJE "ISPADANJEM" IZ KOMISIJE ZA LJUDSKA PRAVA

Piše: Fjodor Polojac WASHINGTON, 7. svibnja (Hina) - Službena Amerika je uvrijeđena, mediji ogorčeni a onaj mali dio zainteresirane javnosti još uvijek s nevjericom gleda u rezultate glasovanja za članstvo u Komisiji UN-a za ljudska prava iz koje je SAD prošlog četvrtka ispao prvi put od njezina osnivanja 1947. godine.#L# Ta činjenica u Washingtonu se doživljava kao prava pljuska. Većinu Amerikanaca, doduše, više boli poraz od Austrije na svjetskom prvenstvu u hokeju na ledu nego američko "posklizavanje" protiv Austrije na East Riveru. Za savjetnicu predsjednika Georgea W. Busha za nacionalnu sigurnost Condolezzu Rice, ipak, riječ je o "nevjerojatnom skandalu". Kako bi pojačala osjećaj nepravde, Bijela kuća upire prstom da je u Komisiju izabran Sudan, zemlja gotovo bez premca u masovnom kršenju ljudskih prava. Pritom namjerno zaboravlja da konkurent SAD za članstvo nije bio Sudan nego zemlje europske skupine - Austrija, Francuska i Švedska, koje su američki diplomati uporno snubili ne bi li se jedna od njih povukla u korist SAD. Oni u medijima koji se toga sjete, s puno žuči pišu o Vichyju i nacističkoj prošlosti a Heiderovoj sadašnjosti Austrije. Amnezija ih zahvati kad se spomene da su na njihovu kontinentu nekad živjeli ljudi zvani Indijanci, da je jedan sadašnji američki ministar proveo dio djetinjstva u logoru za II. svjetskog rata samo zato što je bio podrijetlom Japanac, da mnogi Amerikanci druge boje kože i danas sanjaju nedosanjani san, da se s tridesetak godina pomaka jedan bivši senator i predsjednički kandidat kroz maglu prisjeća vlastita udjela u jednom vijetnamskom masakru... Zaboravljaju, prije svega, da nije riječ o prošlosti nego o sadašnjosti. A u toj sadašnjosti SAD, najbogatija zemlja svijeta s tisućama milijardi dolara proračunskog viška već godinama ne plaća svoj dug UN-u. Već mjesecima nema veleposlanika u New Yorku. Zaboravljaju sve američke kadrovske igre, uključujući ustoličenje Kofija Annana, kojeg sad žele i u drugom mandatu za glavnog tajnika. Zaboravljaju da je Washington svoj položaj u Komisiji za ljudska prava, redovito, jedanput godišnje, koristio da u Ženevi obračunava s Kinom, Rusijom i još ponekima. Najvažnije od svega, zaboravljaju da europske zemlje nastoje i u UN-u ostvariti vlastiti identitet i ciljeve. Da se SAD ne može izvlačiti od svojih globalnih odgovornosti i istodobno željeti neprikosnoveni nadmoćni položaj. Bilo bi loše ako u Washingtonu ne shvate ovo tvrdo prizemljenje nego krenu putem predsjednika kongresnog Odbora za međunarodne odnose Henryja Hydea koji je kazao da bez SAD "Komisija postaje još jedno beznačajno tijelo međunarodne politike". (Hina) fp ps