FRANCUSKA-LES ECHOS OD 2.5.01. O EURU

FRANCUSKA LES ECHOS 2. V. 2001. Jasno i glasno progovoriti u korist eura "Za manje od godinu dana euro će biti naša nova državna valuta. Naša zemlja, kao i većina njezinih partnera, nipošto nije spremna za tu pravu revoluciju. To se, primjerice, vidi po ravnodušnosti prema stalnom padu eura naspram dolara, ili pak, što je još gore, po tome što danas postoji mišljenje da se od uvođenja eura može odustati ili ga se može odgoditi. Došlo je vrijeme da se svi zajedno, svatko na svojoj razini, jasno zauzmemo za buduću valutu. To se, dakako, ponajprije tiče europskih monetarnih vlasti, ali i vlada pojedinih država - napose naše - i svakog europskog građanina. Najžurnije je pitanje danas potvrda uloge europske monetarne vlasti. Treba dići snažan i jasan glas za euro. Europska središnja banka, na temelju zajedničke političke volje izražene u sporazumu iz Maastrichta, ima zakonite ovlasti koje se danas moraju odlučno očitovati, kako prema tržištu, tako i prema javnosti. Građani moraju shvatiti koji mehanizmi upravljaju njihovim novcem, pa tako i europskim. Budući da nema vlasti koja bi trebala ojačati istančan smisao za građansku pedagogiju, postoji velika opasnost da se, dođe li na jesen do monetarne oluje, dovede u pitanje ne samo uloga Središnje banke, već i samog eura. Najnoviji postupci koji su u potpunoj opreci sa smanjenjem stopa i oštre izjave predsjednika ESB-a, nedvojbeno su smetnja njegovu ugledu i vjerodostojnosti, a time i zdravlju eura. No oni ne smiju zasjeniti pitanje nužnog jačanja europske monetarne politike, tj. jasne političke zauzetosti svih ministara financija i svih šefova vlada na području eura i gospodarske politike koja stvarno podupire naš novac. (...) Francuska vlada ima osobitu odgovornost u takvim prilikama. Ponajprije zato što francusko predsjedanje Unijom nije u tom smislu imalo nikakva uspjeha. Zatim, zato što je u pitanju proračuna Francuska zadnja među europskim zemljama: rast državnih troškova brži je od rasta nacionalnog bogatstva, a zaustavljen je i proces smanjenja proračunskog manjka u 2001. Napokon, zato što vlada nije svjesna kakve promjene očekuju našu zemlju. U tehničkom dakako, ali i u 'psihološkom' smislu: 15. II. 2002., tj. nakon jednoipolmjesečnog prijelaznog razdoblja, franak će sasvim nestati iz naših novčanika. To je prava kulturna revolucija, a najmanje što se može reći jest da francuski mentalitet za to nije nimalo spreman. Neke provedene tehničke mjere, kao što je izražavanje burzovnih kretanja u eurima, 'informativne' napomene na izvadcima iz bankovnih računa i na trgovačkim računima, ne odgovaraju ulogu. Prema tomu, treba žurno provesti pravu pripremnu kampanju koja će povesti računa o osjećajnoj strani novca, kako bi se prekinula sadašnja ravnodušnost, pa i nepovjerenje koji ni u jednog sudionika našeg gospodarstva ne izazivaju želju da brani svoju valutu. Možda treba podsjetiti na neobičnu pustolovinu eura: do 1. I. 1999. sva su tržišta bila potpuno nepovjerljiva prema njemu; no ipak su vidjela kako se rađa, kao rezultat iznimne političke volje svih zainteresiranih zemalja i unatoč povijesnim slučajnostima. Premda mlad, euro je danas glavno oruđe za potvrdu europskog identiteta i izgradnje Europe. Da bi ojačao i obranio se na tržištu, politička Europa sada mora ojačati. Europska središnja banka ne treba se plašiti njegove moći. Ne dovodeći u pitanje njezinu neovisnost, ona mora imati pred sobom poznatog sugovornika, tj. pravu demokratsku političku vlast. Uspostava pravog dijaloga između ESB-a koji svoje odluke jasno tumači javnosti i jake političke vlasti, omogućit će da europski gospodarski program bude razumljiv i poslat će jasan znak tržištima koja će mu tada moći dati povjerenje, vladama koje će tada postati 'čestiti' Europljani i europskim građanima koji će s povjerenjem prihvatiti novu valutu", piše Renaud Donnedieu de Vabres.