FR-novac-Bankarstvo-Vlada-Centralna (Narodna) banka FRANCUSKA-LES ECHOS OD 2.5.01. O EURU FRANCUSKALES ECHOS2. V. 2001.Jasno i glasno progovoriti u korist eura"Za manje od godinu dana euro će biti naša nova državna valuta. Naša
zemlja, kao i većina njezinih partnera, nipošto nije spremna za tu pravu revoluciju. To se, primjerice, vidi po ravnodušnosti prema stalnom padu eura naspram dolara, ili pak, što je još gore, po tome što danas postoji mišljenje da se od uvođenja eura može odustati ili ga se može odgoditi. Došlo je vrijeme da se svi zajedno, svatko na svojoj razini, jasno zauzmemo za buduću valutu. To se, dakako, ponajprije tiče europskih monetarnih vlasti, ali i vlada pojedinih država - napose naše - i svakog europskog građanina.Najžurnije je pitanje danas potvrda uloge europske monetarne vlasti.Treba dići snažan i jasan glas za euro. Europska središnja banka, na temelju zajedničke političke volje izražene u sporazumu iz Maastrichta, ima zakonite ovlasti koje se danas moraju odlučno očitovati, kako prema tržištu, tako i prema javnosti. Građani moraju shvatiti koji mehanizmi upravljaju njihovim novcem, pa tako i europskim. Budući da nema vlasti koja bi trebala ojačati istančan
FRANCUSKA
LES ECHOS
2. V. 2001.
Jasno i glasno progovoriti u korist eura
"Za manje od godinu dana euro će biti naša nova državna valuta. Naša
zemlja, kao i većina njezinih partnera, nipošto nije spremna za tu
pravu revoluciju. To se, primjerice, vidi po ravnodušnosti prema
stalnom padu eura naspram dolara, ili pak, što je još gore, po tome
što danas postoji mišljenje da se od uvođenja eura može odustati ili
ga se može odgoditi. Došlo je vrijeme da se svi zajedno, svatko na
svojoj razini, jasno zauzmemo za buduću valutu. To se, dakako,
ponajprije tiče europskih monetarnih vlasti, ali i vlada pojedinih
država - napose naše - i svakog europskog građanina.
Najžurnije je pitanje danas potvrda uloge europske monetarne
vlasti.
Treba dići snažan i jasan glas za euro. Europska središnja banka, na
temelju zajedničke političke volje izražene u sporazumu iz
Maastrichta, ima zakonite ovlasti koje se danas moraju odlučno
očitovati, kako prema tržištu, tako i prema javnosti. Građani
moraju shvatiti koji mehanizmi upravljaju njihovim novcem, pa tako
i europskim. Budući da nema vlasti koja bi trebala ojačati istančan
smisao za građansku pedagogiju, postoji velika opasnost da se, dođe
li na jesen do monetarne oluje, dovede u pitanje ne samo uloga
Središnje banke, već i samog eura. Najnoviji postupci koji su u
potpunoj opreci sa smanjenjem stopa i oštre izjave predsjednika
ESB-a, nedvojbeno su smetnja njegovu ugledu i vjerodostojnosti, a
time i zdravlju eura. No oni ne smiju zasjeniti pitanje nužnog
jačanja europske monetarne politike, tj. jasne političke
zauzetosti svih ministara financija i svih šefova vlada na području
eura i gospodarske politike koja stvarno podupire naš novac. (...)
Francuska vlada ima osobitu odgovornost u takvim prilikama.
Ponajprije zato što francusko predsjedanje Unijom nije u tom smislu
imalo nikakva uspjeha. Zatim, zato što je u pitanju proračuna
Francuska zadnja među europskim zemljama: rast državnih troškova
brži je od rasta nacionalnog bogatstva, a zaustavljen je i proces
smanjenja proračunskog manjka u 2001. Napokon, zato što vlada nije
svjesna kakve promjene očekuju našu zemlju. U tehničkom dakako, ali
i u 'psihološkom' smislu: 15. II. 2002., tj. nakon
jednoipolmjesečnog prijelaznog razdoblja, franak će sasvim
nestati iz naših novčanika. To je prava kulturna revolucija, a
najmanje što se može reći jest da francuski mentalitet za to nije
nimalo spreman. Neke provedene tehničke mjere, kao što je
izražavanje burzovnih kretanja u eurima, 'informativne' napomene
na izvadcima iz bankovnih računa i na trgovačkim računima, ne
odgovaraju ulogu.
Prema tomu, treba žurno provesti pravu pripremnu kampanju koja će
povesti računa o osjećajnoj strani novca, kako bi se prekinula
sadašnja ravnodušnost, pa i nepovjerenje koji ni u jednog sudionika
našeg gospodarstva ne izazivaju želju da brani svoju valutu. Možda
treba podsjetiti na neobičnu pustolovinu eura: do 1. I. 1999. sva su
tržišta bila potpuno nepovjerljiva prema njemu; no ipak su vidjela
kako se rađa, kao rezultat iznimne političke volje svih
zainteresiranih zemalja i unatoč povijesnim slučajnostima.
Premda mlad, euro je danas glavno oruđe za potvrdu europskog
identiteta i izgradnje Europe. Da bi ojačao i obranio se na tržištu,
politička Europa sada mora ojačati. Europska središnja banka ne
treba se plašiti njegove moći. Ne dovodeći u pitanje njezinu
neovisnost, ona mora imati pred sobom poznatog sugovornika, tj.
pravu demokratsku političku vlast. Uspostava pravog dijaloga
između ESB-a koji svoje odluke jasno tumači javnosti i jake
političke vlasti, omogućit će da europski gospodarski program bude
razumljiv i poslat će jasan znak tržištima koja će mu tada moći dati
povjerenje, vladama koje će tada postati 'čestiti' Europljani i
europskim građanima koji će s povjerenjem prihvatiti novu valutu",
piše Renaud Donnedieu de Vabres.