IT-YU-zločini-sudovi-Politika IT-28.IV.-LA REPUBBLICA- NEKA MILOŠEVIĆ ODGOVARA SRPSKOM NARODU ITALIJALA REPUBBLICA28. IV. 2001.Neka Milošević odgovara srpskom narodu"U posljednje vrijeme su se u Jugoslaviji dogodile mnoge stvari,
velikim dijelom iznenađujuće. Nakon nešto oklijevanja i prvog neuspjelog pokušaja Milošević je uhićen, bez prolijevanja krvi, ali ne i bez rizika. Mirno odvijanje izbora u Crnoj Gori prošloga tjedna može nagovijestiti suprotstavljanja i teške odluke glede pitanja neovisnosti, no postoje dobri izgledi da će strane uspjeti riješiti pitanja putem dijaloga prije nego oružjem. Radi se o velikim koracima naprijed koji pokazuju kako, unatoč pranja mozga i suučesništva mnogih Srba u zločinima Miloševićeva režima, demokracija i otvoreno društvo imaju prigodu pustiti korijene u onome što ostaje od Jugoslavije.Ključna odluka s kojom će se Srbija i njene nove vlasti morati suočiti, jest treba li izručiti Miloševića, ili ne, kako bi se pojavio pred Haaškim sudom. Glede mogućnosti izručenja izgleda da postoji gotovo univerzalan dogovor, i predsjednika Koštunicu međuanordnim se pritiskom tjera da ga dopusti. Afirmativna odluka bi, međutim, mogla i odlučujuće utjecati na budućnost Srbije.
ITALIJA
LA REPUBBLICA
28. IV. 2001.
Neka Milošević odgovara srpskom narodu
"U posljednje vrijeme su se u Jugoslaviji dogodile mnoge stvari,
velikim dijelom iznenađujuće. Nakon nešto oklijevanja i prvog
neuspjelog pokušaja Milošević je uhićen, bez prolijevanja krvi,
ali ne i bez rizika. Mirno odvijanje izbora u Crnoj Gori prošloga
tjedna može nagovijestiti suprotstavljanja i teške odluke glede
pitanja neovisnosti, no postoje dobri izgledi da će strane uspjeti
riješiti pitanja putem dijaloga prije nego oružjem. Radi se o
velikim koracima naprijed koji pokazuju kako, unatoč pranja mozga i
suučesništva mnogih Srba u zločinima Miloševićeva režima,
demokracija i otvoreno društvo imaju prigodu pustiti korijene u
onome što ostaje od Jugoslavije.
Ključna odluka s kojom će se Srbija i njene nove vlasti morati
suočiti, jest treba li izručiti Miloševića, ili ne, kako bi se
pojavio pred Haaškim sudom. Glede mogućnosti izručenja izgleda da
postoji gotovo univerzalan dogovor, i predsjednika Koštunicu
međuanordnim se pritiskom tjera da ga dopusti. Afirmativna odluka
bi, međutim, mogla i odlučujuće utjecati na budućnost Srbije.
Mnogi, mada uvjereni u to da je Milošević ratni zločinac, danas su
mišljenja da bi se trebali poslušati glasovi koji se dižu u
Beogradu, i zahtijevaju suđenje Miloševiću pred njegovim narodom.
Posljednja raščlamba moralne odgovornosti za ono što je Milošević
učinio je na Srbima. Oni su ga doveli na vlast, makar ne i na načine
koji bi bili sasvim u skladu s demokratskim pravilima, oni su ga
podržali, čak i kada ih je naveo da se ukaljaju genocidom i jednim
porazom za drugim. Na kraju su ga zbacili, i novo demokratsko
čelništvo u Beogradu ga je uhitilo, makar i uz znatne rizike po
vlastitu stabilnost.
Novo jugoslavensko vodstvo sada bi spram Miloševića trebalo
djelovati na način da osnaži demokraciju u zemlji. Narod je taj koji
mora suditi njegovim zločinima, a ne međunarodni sud. Tako će
suđenje dobiti na legitimitetu i vjerodostojnosti , poglavito među
mnogim Srbima koji još nisu naučili prepoznavati stvaran doseg
Miloševićevih zločina. Suočavajući se s Miloševićem Srbi će biti
primorani odmjeriti ponašanja u prošlosti i odmjeriti se s
vlastitom savješću. Jedino putem takvog procesa Srbija će biti u
stanju ponovno ući među slobodne i zdrave europske nacije. Ako će se
suđenje odviti pred jednim udaljenim sudom, na temelju ne baš
previše transparentnih zakona, mnogi Srbi to neće smatrati, čineći
grešku, suđenjem protiv Miloševića, nego nametanjem pravde
pobjednika srpskoj naciji. Politička suđenja (a suđenja za ratne
zločine uvijek su politička suđenja) ne moraju se ograničavati na
kažnjavanje, nego bi mogla i nešto poučiti. Lekciju koja bi
proizašla iz suđenja Miloševiću trebaju srpskom narodu prenijeti
srpski suci, unutar normativnog sustava kojega legitminim smatra
većina stanovništva. Međunarodni zbor za Miloševićevo izručenje,
neovisno od političkih posljedica, je razumljiv. No sav taj
pritisak uopće nije mudar, a na neki je način licemjeran. Uostalom,
mirovne snage u Bosni bile bi u stanju, ako bi to odlučile, uhititi
Radovana Kradžića i generala Ratka Mladića, vođe bosanskih Srba
koje je optužio Haaški sud. Nisu to učinile, niti daju znak da to
žele učiniti.
Zašto? Jasno je da u korijenu te inercije stoje politički razlozi:
engleska, američka i francuska vlada ne žele dovesti u pogibelj
živote svojih vojnika kako bi predale te zločince sudu. U
stvarnosti već godinama, od potpisivanja daytonskih sporazuma,
Karadžić i Mladić izbjegavaju uhićenje. Zašto se onda ne bi trebali
uzeti u obzir političke teškoće predsjednika Koštunice i
osjetljivost srpskog naroda. Vrijedi li uistinu destabilizirati
novorođenu jugoslavensku demokraciju kako bi proveli procese za
koje izgleda da ih je jugoslavenske vlada u stanju provesti za svoj
račun.
Činjenica da će se u Beogradu uspostaviti 'Komisija za uspostavu
mira i pomirenje' sugerira da je sadašnje jugoslavensko čelništvo
svjesno potrebe zacjeljivanja rana koje je srpskom narodu nanio
Miloševićev režim. Pustimo neka međunarodna zajednica pokaže spram
srpskog naroda isto razumijevanje i suosjećanje koje pokazuje kada
se postavlja problem riskiranja života vlastitih vojnika.", piše
Shlomo Avineri, s Instituta za europske studije jeruzalemskog
sveučilišta.