IT-28.IV.-LA REPUBBLICA- NEKA MILOŠEVIĆ ODGOVARA SRPSKOM NARODU

ITALIJA LA REPUBBLICA 28. IV. 2001. Neka Milošević odgovara srpskom narodu "U posljednje vrijeme su se u Jugoslaviji dogodile mnoge stvari, velikim dijelom iznenađujuće. Nakon nešto oklijevanja i prvog neuspjelog pokušaja Milošević je uhićen, bez prolijevanja krvi, ali ne i bez rizika. Mirno odvijanje izbora u Crnoj Gori prošloga tjedna može nagovijestiti suprotstavljanja i teške odluke glede pitanja neovisnosti, no postoje dobri izgledi da će strane uspjeti riješiti pitanja putem dijaloga prije nego oružjem. Radi se o velikim koracima naprijed koji pokazuju kako, unatoč pranja mozga i suučesništva mnogih Srba u zločinima Miloševićeva režima, demokracija i otvoreno društvo imaju prigodu pustiti korijene u onome što ostaje od Jugoslavije. Ključna odluka s kojom će se Srbija i njene nove vlasti morati suočiti, jest treba li izručiti Miloševića, ili ne, kako bi se pojavio pred Haaškim sudom. Glede mogućnosti izručenja izgleda da postoji gotovo univerzalan dogovor, i predsjednika Koštunicu međuanordnim se pritiskom tjera da ga dopusti. Afirmativna odluka bi, međutim, mogla i odlučujuće utjecati na budućnost Srbije. Mnogi, mada uvjereni u to da je Milošević ratni zločinac, danas su mišljenja da bi se trebali poslušati glasovi koji se dižu u Beogradu, i zahtijevaju suđenje Miloševiću pred njegovim narodom. Posljednja raščlamba moralne odgovornosti za ono što je Milošević učinio je na Srbima. Oni su ga doveli na vlast, makar ne i na načine koji bi bili sasvim u skladu s demokratskim pravilima, oni su ga podržali, čak i kada ih je naveo da se ukaljaju genocidom i jednim porazom za drugim. Na kraju su ga zbacili, i novo demokratsko čelništvo u Beogradu ga je uhitilo, makar i uz znatne rizike po vlastitu stabilnost. Novo jugoslavensko vodstvo sada bi spram Miloševića trebalo djelovati na način da osnaži demokraciju u zemlji. Narod je taj koji mora suditi njegovim zločinima, a ne međunarodni sud. Tako će suđenje dobiti na legitimitetu i vjerodostojnosti , poglavito među mnogim Srbima koji još nisu naučili prepoznavati stvaran doseg Miloševićevih zločina. Suočavajući se s Miloševićem Srbi će biti primorani odmjeriti ponašanja u prošlosti i odmjeriti se s vlastitom savješću. Jedino putem takvog procesa Srbija će biti u stanju ponovno ući među slobodne i zdrave europske nacije. Ako će se suđenje odviti pred jednim udaljenim sudom, na temelju ne baš previše transparentnih zakona, mnogi Srbi to neće smatrati, čineći grešku, suđenjem protiv Miloševića, nego nametanjem pravde pobjednika srpskoj naciji. Politička suđenja (a suđenja za ratne zločine uvijek su politička suđenja) ne moraju se ograničavati na kažnjavanje, nego bi mogla i nešto poučiti. Lekciju koja bi proizašla iz suđenja Miloševiću trebaju srpskom narodu prenijeti srpski suci, unutar normativnog sustava kojega legitminim smatra većina stanovništva. Međunarodni zbor za Miloševićevo izručenje, neovisno od političkih posljedica, je razumljiv. No sav taj pritisak uopće nije mudar, a na neki je način licemjeran. Uostalom, mirovne snage u Bosni bile bi u stanju, ako bi to odlučile, uhititi Radovana Kradžića i generala Ratka Mladića, vođe bosanskih Srba koje je optužio Haaški sud. Nisu to učinile, niti daju znak da to žele učiniti. Zašto? Jasno je da u korijenu te inercije stoje politički razlozi: engleska, američka i francuska vlada ne žele dovesti u pogibelj živote svojih vojnika kako bi predale te zločince sudu. U stvarnosti već godinama, od potpisivanja daytonskih sporazuma, Karadžić i Mladić izbjegavaju uhićenje. Zašto se onda ne bi trebali uzeti u obzir političke teškoće predsjednika Koštunice i osjetljivost srpskog naroda. Vrijedi li uistinu destabilizirati novorođenu jugoslavensku demokraciju kako bi proveli procese za koje izgleda da ih je jugoslavenske vlada u stanju provesti za svoj račun. Činjenica da će se u Beogradu uspostaviti 'Komisija za uspostavu mira i pomirenje' sugerira da je sadašnje jugoslavensko čelništvo svjesno potrebe zacjeljivanja rana koje je srpskom narodu nanio Miloševićev režim. Pustimo neka međunarodna zajednica pokaže spram srpskog naroda isto razumijevanje i suosjećanje koje pokazuje kada se postavlja problem riskiranja života vlastitih vojnika.", piše Shlomo Avineri, s Instituta za europske studije jeruzalemskog sveučilišta.