FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

FRANCUSKA-LE MONDE OD 25.4.01.O KINESKOM NACIONALIZMU

FR-CN-US-kriza-Diplomacija-Političke stranke FRANCUSKA-LE MONDE OD 25.4.01.O KINESKOM NACIONALIZMU FRANCUSKALE MONDE25. IV. 2001.Jesu li Kinezi nacionalisti?"Afera s američkim špijunskim zrakoplovom od 1. IV. navela je promatrače da se zabrinu zbog porasta kineskog nacionalizma. I da, kao potporu toj tvrdnji, navedu opake primjedbe internauta i srdžbu studenata, povezujući tu pojavu s događajima nakon bombardiranja kineskog veleposlanstva u Beogradu 7. V. 1999.Neprijeporno je da se, nakon gušenja demokratskog pokreta 1989., a osobito od sredine 1990-ih, nacionalistički govor revalorizirao uz blagoslov vlasti. G. 1996., nakon izbora tajvanskog predsjednika na općim izborima, pojavio se novi val izdanja čiji su znakoviti naslovi tvrdili: 'Kina može reći ne', 'Kina još može reći ne', 'Zašto Kina može reći ne'... Konjunkturna strana tih knjiga je očita, ali govori o dubljem osjećaju koji su potvrdila kasnija događanja. Već pet godina, stanovi broj intelektualaca povezan s 'tvrdolinijašima' iz Stranke, tvrdi da se Kina mora odlučno usprotiviti SAD-u i braniti svoj državni interes. Odakle taj porast nacionalizma?Raspad bivšeg Sovjetskog Saveza koji je za nekoliko godina od
FRANCUSKA LE MONDE 25. IV. 2001. Jesu li Kinezi nacionalisti? "Afera s američkim špijunskim zrakoplovom od 1. IV. navela je promatrače da se zabrinu zbog porasta kineskog nacionalizma. I da, kao potporu toj tvrdnji, navedu opake primjedbe internauta i srdžbu studenata, povezujući tu pojavu s događajima nakon bombardiranja kineskog veleposlanstva u Beogradu 7. V. 1999. Neprijeporno je da se, nakon gušenja demokratskog pokreta 1989., a osobito od sredine 1990-ih, nacionalistički govor revalorizirao uz blagoslov vlasti. G. 1996., nakon izbora tajvanskog predsjednika na općim izborima, pojavio se novi val izdanja čiji su znakoviti naslovi tvrdili: 'Kina može reći ne', 'Kina još može reći ne', 'Zašto Kina može reći ne'... Konjunkturna strana tih knjiga je očita, ali govori o dubljem osjećaju koji su potvrdila kasnija događanja. Već pet godina, stanovi broj intelektualaca povezan s 'tvrdolinijašima' iz Stranke, tvrdi da se Kina mora odlučno usprotiviti SAD-u i braniti svoj državni interes. Odakle taj porast nacionalizma? Raspad bivšeg Sovjetskog Saveza koji je za nekoliko godina od velesile postao prosjak u međunarodnim financijskim ustanovama, duboko je pogodio kineske intelektualce i studente koji su se 1980- ih borili za demokratizaciju režima i sudjelovali u 'proljeću' 1989. Stajalište Stranke koja je nakon pokolja na Tiananmenu ustvrdila da bi Kina, u slučaju pobjede demokrata, doživjela sudbinu sjeverenog susjeda, pridobilo je mnoge bivše pobornike. Ustvari, nakon opijumskih ratova, intelektualci i političari opsjednuti su zamisli da vrate Kini njezino mjesto na međunarodnoj pozornici. (...) Studenti na Zapadu, napose u SAD-u, imali su uostalom ključnu ulogu u porastu nacionalizma. Oni su stali na čelo pohoda protiv Zapada i okomili se 1999. na Internet, optuživši za izdaju sve one koji su se odvažili posumnjati u utemeljenost kineskog stajališta. Dakle, taj porast nacionalizma je stvaran. No potpuno se razlikuje od onog s početka XX. stoljeća. Moglo bi se pomisliti da će milijuni nezaposlenih koji su ostali bez posla u državnim poduzećima i desetci milijuna sezonskih radnika biti velika masa kojom će nacionalistički pokret manipulirati. Ali nije tako. Dakako, siromašni puk koji je žrtva razvitka, nije krenuo u borbu protiv demokracije i nije sudjelovao u stvaranju nijednog sindikata koji bi bio kineska Solidarnošć. No nije bio osjetljiv na pjev nacionalističkih sirena. Pokreti gigonga, kao što je Falun gong ili Zhong gong kojima pripadaju milijuni otpuštenih radnika, nisu se, za razliku od boksačkog pokreta, okomili na strance. Naprotiv, njihovi su se čelnici preselili na drugu stranu Pacifika. (...) Danas je glasovita kineska ksenofobija opisana u prošlom stoljeću, obilježje elita. Treba paziti da se kinesko javno mišljenje ne izjednači s mišljenjem nekoliko milijuna pripadnika elita koje 'surfaju' na mreži", piše Jean-Philippe Beja, direktor odjela za istraživanje u CNRS-u (Državno središte za znanstvena istraživanja).

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙