IT-24.IV.LA REPUBBLICA-TALIJANI PRIJETE ĐUKANOVIĆU HAAŠKIM SUDOM

ITALIJA LA REPUBBLICA 24. IV. 2001. Europska igra u jugoslavenskoj barutani ?Nakon deset godina pobjedničkih juriša, to dvosmisleno pravo poznato pod uzvišenim nazivom samoodređenja naroda, u bivšoj je Jugoslaviji doživjelo prvi poraz. U izborima u Crnoj Gori, zapravo referendumu o neovisnosti, stranke sklone rastavi od Srbije našle su se ispod apsolutne većine obzirom na broj ljudi s pravom glasa, i vrlo daleko od potrebne većine, dvije trećine parlamenta, koja po kanonima europske diplomacije predstavlja potreban prag za nastavak puta prema radikalnoj primjeni ustava. Ta liberalna matematika ima relativnu vrijednost na drugoj strani Jadrana, no rezultat ipak potvrđuje da je nestanak Miloševića oslabio potisak koji je udaljavao Crnu Goru od Beograda. Prije samo šest mjeseci, srspko-crnogorska federacija nije imala velike nade preživjeti tendenciju beskrajnog dijeljenja koja je, uz pomoć Miloševića, rastavila staru Jugoslaviju, povećavajući broj granica, zastava i vojski, bez ikakve dobiti za pravnu državu, odnosno slobodu pojedinca. Ako je sada moguće pokrenuti jednu protutendenciju, za ujedinjavanje umjesto za dijeljenje razbacanih komada bivšeg jugoslavenskog teritorija, to će ovisiti od odlučnosti kojom će Europska Unija odigrati ovu igru.(?) Ponovno stavljanje federacije na noge smanjilo bi napetosti ne samo u Crnoj Gori, nego i na neriješenom prostoru koji uključuje Kosovo, Makedoniju i dvodijelnu Bosnu. Za sada ti pritisci nisu natjerali Đukanovića na popuštanje. (?) No koliko god da je tradicija svakog balkanskog secesionizma sklapanje saveze s domaćim mafijama, zgriješili bi spram crnogorskog pokreta za neovisnost kada bi ga cijelog poistovjetili s Đukanovićem i Bratstvom s obale. Postoji jedna istinski liberalna struja koja Italiju smatra, a ne Srbiju, povijesnim usmjerenjem Crne Gore, te stoga njeguje sjećanje na jednu visoku i lijepu princezu koja se udala za ružnog savojskog kralja.(?) Trebamo se sjetiti što nas je poučio raspad bivše Jugoslavije. Na prvom mjestu ovo: narodi, ili točnije većine, imaju neugodnu sklonost samoodređenju protiv unutarnjih manjina, kako bi izbjegli da one traže isto pravo. Osim toga secesionizam ima određenu potrebu za pomagačima, te dakle, neizbježno privlače obične kriminalce, sve do točke kada se počinje poistovjetiti s njima. Posljednji hrvatski potezi u Bosni ili albanska gerila upravo pokazuju koliko je teško razlikovati u bivšoj Jugoslaviji domoljuba od mafijaša. Ne izgleda da Đukanović opovrgava tu tradiciju. Sve je to danas jasno europskoj diplomaciji, na prvom mjestu u Berlinu i Rimu, i samim Amerikancima, koji su odbacili Đukanovića prije više mjeseci. No ta svijest izgleda da nije poduprta sveobuhvatnom strategijom da se jednom zauvijek stabilizira jug bivše Jugoslavije. Nakon 300.000 mrtvih trebalo bi biti razvidno da pravna država i samoodređenje naroda nisu istoznačni, te da, štoviše, pokazuje sklonost naći se u proturječju. Bio bi trenutak da se to naše otkriće odgovarajućim sredstvima priopći albanskoj gerili, bosansko-srpskom nacionalizmu, hrvatskoj mafiji iz Hercegovine i možda predsjedniku Đukanoviću. Poneki istražni postupak Haaškog suda podsjetio bi da je Đukanović bio predsjednik vlade kada je vojska iz njegove Crne Gore bombardirala Dubrovnik, a weekend ratnici prelazili u Bosnu kako bi vršili pljačke i pokolje.?, piše Guido Rampoldi.