US-YU-kriza-Politika US-24.IV.-KOSOVSKI ŠKRIPAC I SAD NA BALKANU SJEDINJENE DRŽAVETHE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR24. IV. 2001.Kosovski škripac"Vrlo tiho su Sjedinjene Države uvjerile europske države, a posebice nacionalne i etničke
protagoniste u balkanskoj drami, da namjeravaju ostati angažirane u jugoistočnoj Europi.To vrijedi za Kosovo, Makedoniju i Bosnu, no i za izgradnju šireg političkog okvira koji bi uključivao Srbiju, Bugarsku, Albaniju i Rumunjsku. Vojnici SAD-a na terenu će ostati, iako neki mogu biti zamijenjeni dobro uvježbanom civilnom policijom. A predsjednik Bush je signalizirao svoju brigu pozivajući makedonskog predsjednika Borisa Trajkovskog u svibnju u Bijelu kuću. To je iskaz poštovanja i za to da se ojača umjerena politika gospodina Trajkovskog i izraz želje Washingtona da on otvori više vrata za makedonsku veliku, nemirnu etničku albansku manjinu.Čak i uz aktivno financijsko i vojno sudjelovanje Europe u regiji, još je uvijek potrebna američka nazočnost kao osiguranje. No nije dovoljno samo biti tamo. Tijek događaja se nastavlja, i mora biti usmjeren u ispravnom pravcu. To je za sada učinjeno na Kosovu sa značajnim uspjehom administracije Ujedinjenih naroda, koja je
SJEDINJENE DRŽAVE
THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR
24. IV. 2001.
Kosovski škripac
"Vrlo tiho su Sjedinjene Države uvjerile europske države, a
posebice nacionalne i etničke protagoniste u balkanskoj drami, da
namjeravaju ostati angažirane u jugoistočnoj Europi.
To vrijedi za Kosovo, Makedoniju i Bosnu, no i za izgradnju šireg
političkog okvira koji bi uključivao Srbiju, Bugarsku, Albaniju i
Rumunjsku. Vojnici SAD-a na terenu će ostati, iako neki mogu biti
zamijenjeni dobro uvježbanom civilnom policijom. A predsjednik
Bush je signalizirao svoju brigu pozivajući makedonskog
predsjednika Borisa Trajkovskog u svibnju u Bijelu kuću. To je
iskaz poštovanja i za to da se ojača umjerena politika gospodina
Trajkovskog i izraz želje Washingtona da on otvori više vrata za
makedonsku veliku, nemirnu etničku albansku manjinu.
Čak i uz aktivno financijsko i vojno sudjelovanje Europe u regiji,
još je uvijek potrebna američka nazočnost kao osiguranje. No nije
dovoljno samo biti tamo. Tijek događaja se nastavlja, i mora biti
usmjeren u ispravnom pravcu. To je za sada učinjeno na Kosovu sa
značajnim uspjehom administracije Ujedinjenih naroda, koja je
podržana europskom gospodarskom pomoći i izgradnjom demokratskih
institucija pod štitom KFOR-a, NATO-ovih snaga na Kosovu. No ono
što je učinjeno označeno je kao 'privremeno', i 'prijelazno'.
Službeno stajalište, kako stoji u rezoluciji 1244 Vijeća
sigurnosti UN-a, je da Kosovo, koje je pod Miloševićem bilo dio
Srbije, treba imati značajnu samoupravu u saveznoj republici
Jugoslaviji.
Međutim, Jugoslavija je samo fraza. Danas se ona sastoji od Srbije i
Crne Gore, i ako Crna Gora proglasi neovisnost, Jugoslavija će biti
samo Srbija. Teško je zamisliti, da će se Kosovo, nakon 10 godina
represije bivšeg predsjednika Miloševića, suglasiti da ostane dio
Jugoslavije. (...)
Neki zagovaraju podjelu Kosova kako bi se smanjilo etnički sukob.
To nije odgovor.(...) U svakom slučaju, Europa i Amerika žele
multietničko Kosovo, a ne parodiju Miloševićevog etničkog
čišćenja.(...)
Međutim, koliko se može odgađati neovisnost Kosova? Europa i
Sjedinjene Države rade na 'paktu za stabilnost' za jugoistočnu
Europu koji bi povezao te države kroz njihov zajednički interes za
mir, sigurnost i napredak.
Kao što je primijetio jedan europski diplomat: Kako bi se
pridružilo Kosovo mora biti država. Ne može se dopustiti da postane
crna rupa.", piše Richard C. Hottelet.