23. IV. LA STAMPA- POTRAGA ZA CRNOGORSKIM IDENTITETOM I U JEZIKU

ITALIJA LA STAMPA 23. IV. 2001. Tri pretpostavke za budućnost još jednog balkanskog naroda u nultoj godini "(...)U očekivanju preciznijih procjena, glede skore budućnosti Crne Gore i Jugoslavije mogli bi se ocrtati dvostruki teški pregovori. S jedne strane Milo Đukanović mogao bi biti prisiljen dogovoriti se s drugim skupinama (liberalima, ili i muslimanima) kako bi dobio dovoljno 'tešku' unutarnju većinu da može nametnuti referendum o nacionalnoj neovisnosti. S druge strane, mladi bivši Miloševićev učenik sprema se glede preživljavanja federacije suočiti s drugim težim pregovorima s predstavnicima dvije duše Beograda, predsjednikom Koštunicom i premijerom Đinđićem. Od šake glasova ovisi budućnost zemlje koja je rastavljena ratovima posljednjih godina: igra ulazi u odlučujuću fazu. Đukanovićev aparat vlasti izgleda da odašilje znakove neuroze. U posljednja dva dana, unatoč izbornoj šutnji, predsjednik i njegovi najvjerniji ljudi povećali su posjete Nikšiću i Herceg Novom, uporištima jugofila, povećavajući broj skupova i sastanaka na vrhu. Alternativa između dvije koalicije koje se sučeljavaju, nije samo između gospodarstva europskog tipa i vječnih balkanskih neprilika, nego izbor koji dira i u dublje žice. Posljednjih je mjeseci vlada pokušala obilježiti put prema neovisnosti novim simbolima, gotovo zamijeniti i ukloniti naslijeđene simbole stare zajednice. U jednom od posljednjih pokušaja Milo Đukanović zaradio je ironični nadimak 'Mioklecijan'. U potrazi za podrijetlom drukčijim od onog srpskog i slavenskog novi crnogorski vođe otkrili su rimska, dakle europska, porijekla. U davnim vremenima Podgorica se zvala 'Doclea', kada je za rimsko carstvo Beograd bio 'Singidunum', a Budimpešta se dijelila na 'Aquincum' i 'Barbaricum'. Do ovdje bi bili u historiografiji. Manje akadmeska bila je odluka da se u Podgorici stvori 'Dukljansku akademiju znanosti i umjetnosti' koja mjesecima, vođena cvijetom crnogorske inteligencije, nastoji utvrditi rimske i latinske predznake (dakle, neslavenske) u složenom karakteru ove zemlje. I televizija je dala svoj udio. U naciji od 600.000 ljudi, sredstvo za uvođenje novog jezika (koji više ne bi bio srpski, srpsko-hrvatski, nego crnogorski) koji bi pripremio ulazak u novi svijet bila su dva programa 'Radio-televizije Crne Gore'. Već mjesecima državna televizija prenosi vijesti, a sada i rezultate, na jednom novom jeziku. Glasovi koje ne bi bilo moguće prenijeti na talijanskom, a na srpsko-hrvatskom nisu postojali, sada odjekuju na svim programima. (...) Sve za izgradnju novog 'crnogorskog identiteta' manje vezanog uz planine, a usmjerenog prema moru. Prema zapadu, Prema budućnosti. U ovom trenutku, prema nepoznatom."