FRANCUSKA-LIBERATION OD 21-22.4.01. CRNA GORA IDE PREMA NEOVISNOSTI

FRANCUSKA LIBERATION 21-22. IV. 2001. Crna Gora ide prema neovisnosti "(...) Odvajanje od Srbije glavni je ulog parlamentarnih izbora koji će se održati ove nedjelje. Vlasti u Beogradu tvrde da se neće silom usprotiviti odlasku Crne Gore. Naprotiv, Europljani i Amerikanci otvoreno su zabrinuti zbog raspada onog što je ostalo od Jugoslavije, sada kada je tu uspostavljena demokracija. Skloni preustroju federacije, oni čak prijete da će u slučaju 'jednostranih inicijativa' Crne Gore, smanjiti pomoć koja čini najveći dio proračuna vlasti u Podgorici, bivšem Titogradu, prijestolnici bez duše, s pravocrtnim ulicama duž kojih se protežu tužne socijalističke zgrade. 'Želimo vlastitu državu', opetuju sudionici skupa Liberalne stranke, političke snage koja je tradicionalno najviše sklona obnovi crnogorske države koja je od 1918. u sastavu Jugoslavije. 'Ovo nije Srbija', skandira mnoštvo kličući Milu Đukanoviću, mladom crnogorskom reformističkom predsjedniku, nekadašnjem komunistu kojeg je štitio Milošević i koji je 1997., uz potporu Zapada, postao njegov protivnik. Danas je on poznati pristaša neovisnosti. (...) 'Stvarnost promjena u Srbiji neprijeporna je, ali demokracija ne ubija želju za neovisnošću kao što vidimo u Quebecu, u Kataloniji i u Baskiji. U Crnoj Gori, taj osjećaj prevladava', ističe Srđan Darmanović, animator u CEDEM-u (Središte za demokraciju i ljudska prava). Elita, napose nakon jugoslavenskog poraza, je za neovisnost koja ima duboke povijesne korijene. Dok je Srbija bila pod otomanskim jarmom, crnogorski su borbeni gorštaci bili slobodni, s vlastitom državom i kraljevskom dinastijom. (...) 'Crna Gora je duboko podijeljena oko neovisnosti i ne vjerujem da će jedan ili drugi tabor imati pravu većinu', kaže Dragan Soc, predsjednik Narodne stranke, članice saveza za Jugoslaviju koji pristaje uz novu vlast u Beogradu. 'Beograd je najveći crnogorski grad. Granica između Srbije i Crne Gore bila bi potpuno besmislena', ističe Branko Kostić koji je 1991. bio zadnji predsjednik socijalističke Jugoslavije. (...) Europljani će, kao i Amerikanci, pojačati pritisak kako bi uvjerili Podgoricu da odustane od neovisnosti koja bi mogla opet postaviti pitanje Kosova, ili čak loše utjecati na Bosnu. 'Ne možemo biti taoci problema koji nisu naši. Crna Gora po Ustavu ima pravo na neovisnost, kao što je bilo sa Slovenijom, Hrvatskom, Bosnom i Makedonijom', uzvrća Srđan Darmanović, uvjeren da Bruxelles i Washington moraju prihvatiti novu državu ako je narod želi. Zanimljivo je da je danas pokret za neovisnost jači nego u Miloševićevo doba. Nema opasnosti od rata i čini se da su Crnogorcii odlučni u nakani da se oslobode bremena Srbije, gdje će obnova biti duga koliko i bolna. Najveći pesimisti ističu da Crna Gora nema vlastitih resursa, osim turizma koji pati od nedostatka infrastruktura i golemih, ali zastarjelih tvornica za proizvodnju aluminija. Optimisti pak već vide malenu Crnu Goru preobraženu u napredno off-shore financijsko središte", iz Podgorice izvješćuje Marc Semo.