DE-E-INTEGRACIJE-Politika NJ 22. IV.-DIE WELT-EU NJEMAČKADIE WELT22. IV. 2001.Pred vratima blagostanja"Darovi prošlosti se ne vraćaju. To vrijedi i za slobodu ljudi istočno od granica EU-a, pad željeznog zastora i povlačenje Crvene
armije u daleka prostranstva Rusije. 'Europa jedna i slobodna' - to je bila vizija 1990. godine. Ubilježiti je širenjem EU-a u budući zemljovid Europe, životni je interes zapadnih Europljana, ali ponajviše Nijemaca.Jer i dalje postojeći ponor siromaštva između zapadne Europe i ostatka predstavlja trajnu opasnost. Ono što se u industrijskim demokracijama kao razumljivo pruža i mora se pružati putem socijalne politike, među državama Europske unije mora se pružiti u razvitku i izjednačavanju. Taj napor prije će zahtijevati desetljeća nego godine. Ali bez toga će bogati zapadni Europljani živjeti u ugroženom susjedstvu.Proširenje pravnog i gospodarskog prostora zapadne zone blagostanja nije samo moralna obveza koja se povezuje s Drugim svjetskim ratom i hladnim ratom, nego strategijska nužnost da bi se otjeralo stare demone. Ne smije biti 'je li' nego samo kako, kada i
NJEMAČKA
DIE WELT
22. IV. 2001.
Pred vratima blagostanja
"Darovi prošlosti se ne vraćaju. To vrijedi i za slobodu ljudi
istočno od granica EU-a, pad željeznog zastora i povlačenje Crvene
armije u daleka prostranstva Rusije. 'Europa jedna i slobodna' - to
je bila vizija 1990. godine. Ubilježiti je širenjem EU-a u budući
zemljovid Europe, životni je interes zapadnih Europljana, ali
ponajviše Nijemaca.
Jer i dalje postojeći ponor siromaštva između zapadne Europe i
ostatka predstavlja trajnu opasnost. Ono što se u industrijskim
demokracijama kao razumljivo pruža i mora se pružati putem
socijalne politike, među državama Europske unije mora se pružiti u
razvitku i izjednačavanju. Taj napor prije će zahtijevati
desetljeća nego godine. Ali bez toga će bogati zapadni Europljani
živjeti u ugroženom susjedstvu.
Proširenje pravnog i gospodarskog prostora zapadne zone
blagostanja nije samo moralna obveza koja se povezuje s Drugim
svjetskim ratom i hladnim ratom, nego strategijska nužnost da bi se
otjeralo stare demone. Ne smije biti 'je li' nego samo kako, kada i
koliko brzo. Jer ako zapadni Europljani, poimence Nijemci, ne
pokreću proces putem Bruxellesa, postat će im prevelik zalogaj.
Tko se ne sjeća poziva iz 1989. u Leipzigu: ako njemačka marka ne
dođe k nama, idemo mi k njoj. To zapadnoeuropskim ušima nije zvučalo
kao ponizna molba, nego kao prijetnja, a to je i bilo. Ujedinjenje
putem sređenog postupka ili kaos - trećega nije bilo. Na zahvalnost
inače nije trebalo računati, ona pripada osjećajima kratkoga
vijeka.
Nijemci na istoku podijeljene zemlje imali su zakonsko pravo - što
je zapisano i u ustavu. Narodi srednje istočne Europe nisu ga imali.
Ali i oni su imali mogućnost podsjetiti na svoju sudbinu i kucati na
vrata blagostanja, u dobru ili zlu. U dobru, jer tamo su energije
kojih se Europa ne može odreći, te tržišta. U zlu, jer siromaštvo
ljude općenito ne čini miroljubivijima ili boljima.
Ne samo Europsko povjerenstvo, nego još više vlade moraju mnogo
toga učiniti da se Zapad ne preoptereti. Savezna će vlada južnim
državama EU-a slaboga sluha morati jasno dati do znanja da
strukturna pomoć i regionalni fondovi nisu nasljedno dobro, nego
samo moraju obaviti svoj posao na Istoku. Sloboda kretanja radne
snage trebat će prijelazne rokove i prilagodbe kako se zapadno
tržište rada ne bi preopteretilo i da se ne bi poremetile socijalne
ravnoteže.
Savezna vlada mora napraviti ono što nerado čini, voditi i
istodobno ohrabrivati i unutra i vani. Usred mira potrebno je ono
što je Helmut Schmidt nazivao Grand Strategy. Darovi prošlosti nisu
besplatni", zaključuje Michael Stuermer.