FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

RUSIJA-NEZAVISIMAJA GAZETA OD 21.4.01.RUSIJA I WTO

RU-US-gospodarstvenici-Organizacije/savezi-Trgovina-Tržište/cijene-Energetika RUSIJA-NEZAVISIMAJA GAZETA OD 21.4.01.RUSIJA I WTO RUSIJANEZAVISIMAJA GAZETA21. IV. 2001.Treba li žuriti u WTO?"Već deset godina Zapad govori kako Rusiju želi pretvoriti u ravnopravnog strateškog i gospodarskog partnera. Pritom je jedini 'zlatni' put ka gospodarskom procvatu, a time i k ravnopravnoj suradnji, prema riječima zapadnih ideologa, u 'otvaranju tržišta', tj. u ulasku Rusije u Svjetsku trgovačku organizaciju (WTO).Da bi ušla u tu organizaciju, Rusija mora ispuniti mnoštvo uvjeta, ponajprije u svezi s ujednačenjem zakonodavne osnove (naknada za investicijska ulaganja, devizne, carinske i mjere protiv monopola, prijelaz na međunarodni sustav u knjigovodstvu, izmjene i dopune Poreznog zakona RF-a i drugi normativni akti). Postavši članica WTO-a, Rusija će biti prisiljena da gotovo u potpunosti otvori svoje tržište, da bitno smanji uvozne carine za mnoge vrste proizvoda - automobilsku i zrakoplovnu tehniku, pokućstvo, duhanske proizvode, vino i žestoka pića, što će ne samo zadati udarac ruskim proizvođačima, već će u strateškom smislu povećati ovisnost Rusije o 'subjektu globalne uprave'. Dobiva se dojam da pristašama takve integracije cilj nije razvitak
RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 21. IV. 2001. Treba li žuriti u WTO? "Već deset godina Zapad govori kako Rusiju želi pretvoriti u ravnopravnog strateškog i gospodarskog partnera. Pritom je jedini 'zlatni' put ka gospodarskom procvatu, a time i k ravnopravnoj suradnji, prema riječima zapadnih ideologa, u 'otvaranju tržišta', tj. u ulasku Rusije u Svjetsku trgovačku organizaciju (WTO). Da bi ušla u tu organizaciju, Rusija mora ispuniti mnoštvo uvjeta, ponajprije u svezi s ujednačenjem zakonodavne osnove (naknada za investicijska ulaganja, devizne, carinske i mjere protiv monopola, prijelaz na međunarodni sustav u knjigovodstvu, izmjene i dopune Poreznog zakona RF-a i drugi normativni akti). Postavši članica WTO-a, Rusija će biti prisiljena da gotovo u potpunosti otvori svoje tržište, da bitno smanji uvozne carine za mnoge vrste proizvoda - automobilsku i zrakoplovnu tehniku, pokućstvo, duhanske proizvode, vino i žestoka pića, što će ne samo zadati udarac ruskim proizvođačima, već će u strateškom smislu povećati ovisnost Rusije o 'subjektu globalne uprave'. Dobiva se dojam da pristašama takve integracije cilj nije razvitak realnog sektora gospodarstva, već sam ulazak kao takav, kada u prvi plan izbija psihološki aspekt - tobože, i mi smo 'uljuđena država'. (...) Doista, sanja li Zapad, ponajprije Sjedinjene Države, o obnovi moći naše zemlje i o, u tom slučaju, nužnoj obnovi 'simetričnih' odnosa na geostrateškom polju? Odgovor na to pitanje dao je nedavno direktor CIA-e George Tenet: on je problem moguće obnove statusa Rusije kao superdržave uvrstio među glavne 'globalne prijetnje za SAD'. Logika svjetske gospodarske globalizacije je u djelomičnom ograničavanju državnog suvereniteta, u njegovu pretvaranju iz subjekta međunarodne i geogospodarske djelatnosti u predmet utjecaja od strane 'subjekta globalne uprave'. Očito je da je SAD-u i Zapadnoj Europi (u tom se smislu njihovi interesi u potpunosti podudaraju), jednostavnije i donekle ugodnije imati posla s mnoštvom 'nedovoljno razvijenih' zemalja ili zemalja s prijelaznim gospodarstvom, nego s dostojnim takmacima. Sasvim nedavno, čitava je Europa govorila samo o vlastitom dobročinstvu: nakon višemjesečnih raspra i razmišljanja, vlade zemalja članica EU-a dopustile su najsiromašnijim zemljama u svijetu da proizvode i robu uvoze u Europu bez carine. Istina, sami stručnjaci EU-a tvrde da su te zemlje 'obasute dobročinstvom' danas na takvoj razini gospodarskog razvitka da europski proizvođači mogu mirno spavati. 'Troškovi' globalne organizacije svjetskog gospodarskog prostora i jesu u tomu što bogate zemlje postaju još bogatije, a siromašne još siromašnije. (...) Zapad uopće ne teži otvaranju vlastitih tržišta za 'novoobraćene' članove. Sudjelovanje Rusije u WTO-u bit će još jedna poluga za ograničavanje kretanja ruskih proizvoda po svijetu. Čak i sama pomisao na povećanje izvoza ruskog metala i energenata nailazi u SAD-u i u Europi na loš prijam: odmah se postavlja pitanje o carinama, o kvotama i protudempinškim sankcijama. Ako uzmemo u obzir da je uskoro u SAD-u, a donekle i u Europi, moguć ozbiljan gospodarski kolaps, razumljiva je žurba s kojom zapadni proizvođači sa svojom krizom hiperprodukcije moraju tražiti 'pričuvne zračne luke' dođe li do rušenja. (...) Zbog nepovoljnih geoklimatskih uvjeta (u usporedbi s američkim, zapadnoeuropskim i jugoistočnoazijskim), Rusija za održanje života i gospodarske stabilnosti mora trošiti veću količinu energije. Zato je njezina proizvodnja - osim ekskluzivne, unikatne i precizne proizvodnje sa suvremenom tehnologijom - nezaštićena u uvjetima gospodarske i carinske politike koju država ne nadzire. (...) Priče o priljevu stranih ulaganja nakon ulaska Rusije u WTO jesu mit. Do sada, ni u jednoj grani industrije koju su zapadne tvrtke izborile u ruskih proizvođača, nisu primijećena veća ulaganja. Treba li se čuditi tomu - zapadni biznis radije ulaže novce u domovini, a prihod ostvaruje u inozemstvu, što je prirodno i razumljivo. No ti prihodi stoje našu državu premalog povećanja državnog proračuna, gospodarskog rasula, nezaposlenosti i socijalne nestabilnosti. Dakako, s takvom je Rusijom lakše razgovarati jezikom sitne financijske milostinje. No možemo li o njoj govoriti kao o moćnoj državi i o ravnopravnom partneru? Tako je posrijedi državna sigurnost Rusije i njezina gospodarska i politička samostalnost. Ako i dovede do kratkoročnih vidljivih poboljšanja u ruskom gospodarstvu, što je također dvojbeno, ulazak u WTO pretvorit će Rusiju u otvorenu državu kojom se ne da upravljati, barem iz same Rusije. Kod liječenja u ekstrasensa i čarobnjaka također u početku dolazi do privremenog poboljšanja, ali se bolest vrlo brzo može vratiti u još gorem obliku, nakon čega se izlječenje ponekad čini nemogućim", piše Andrej Nikolajevič Okara, magistar pravnih znanosti iz Ruske akademije za državnu službu pri predsjedniku RF-a.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙