RU-US-gospodarstvenici-Organizacije/savezi-Trgovina-Tržište/cijene-Energetika RUSIJA-NEZAVISIMAJA GAZETA OD 21.4.01.RUSIJA I WTO RUSIJANEZAVISIMAJA GAZETA21. IV. 2001.Treba li žuriti u WTO?"Već deset godina Zapad govori kako Rusiju
želi pretvoriti u ravnopravnog strateškog i gospodarskog partnera. Pritom je jedini 'zlatni' put ka gospodarskom procvatu, a time i k ravnopravnoj suradnji, prema riječima zapadnih ideologa, u 'otvaranju tržišta', tj. u ulasku Rusije u Svjetsku trgovačku organizaciju (WTO).Da bi ušla u tu organizaciju, Rusija mora ispuniti mnoštvo uvjeta, ponajprije u svezi s ujednačenjem zakonodavne osnove (naknada za investicijska ulaganja, devizne, carinske i mjere protiv monopola, prijelaz na međunarodni sustav u knjigovodstvu, izmjene i dopune Poreznog zakona RF-a i drugi normativni akti). Postavši članica WTO-a, Rusija će biti prisiljena da gotovo u potpunosti otvori svoje tržište, da bitno smanji uvozne carine za mnoge vrste proizvoda - automobilsku i zrakoplovnu tehniku, pokućstvo, duhanske proizvode, vino i žestoka pića, što će ne samo zadati udarac ruskim proizvođačima, već će u strateškom smislu povećati ovisnost Rusije o 'subjektu globalne uprave'. Dobiva se dojam da pristašama takve integracije cilj nije razvitak
RUSIJA
NEZAVISIMAJA GAZETA
21. IV. 2001.
Treba li žuriti u WTO?
"Već deset godina Zapad govori kako Rusiju želi pretvoriti u
ravnopravnog strateškog i gospodarskog partnera. Pritom je jedini
'zlatni' put ka gospodarskom procvatu, a time i k ravnopravnoj
suradnji, prema riječima zapadnih ideologa, u 'otvaranju tržišta',
tj. u ulasku Rusije u Svjetsku trgovačku organizaciju (WTO).
Da bi ušla u tu organizaciju, Rusija mora ispuniti mnoštvo uvjeta,
ponajprije u svezi s ujednačenjem zakonodavne osnove (naknada za
investicijska ulaganja, devizne, carinske i mjere protiv monopola,
prijelaz na međunarodni sustav u knjigovodstvu, izmjene i dopune
Poreznog zakona RF-a i drugi normativni akti). Postavši članica
WTO-a, Rusija će biti prisiljena da gotovo u potpunosti otvori
svoje tržište, da bitno smanji uvozne carine za mnoge vrste
proizvoda - automobilsku i zrakoplovnu tehniku, pokućstvo,
duhanske proizvode, vino i žestoka pića, što će ne samo zadati
udarac ruskim proizvođačima, već će u strateškom smislu povećati
ovisnost Rusije o 'subjektu globalne uprave'.
Dobiva se dojam da pristašama takve integracije cilj nije razvitak
realnog sektora gospodarstva, već sam ulazak kao takav, kada u prvi
plan izbija psihološki aspekt - tobože, i mi smo 'uljuđena država'.
(...)
Doista, sanja li Zapad, ponajprije Sjedinjene Države, o obnovi moći
naše zemlje i o, u tom slučaju, nužnoj obnovi 'simetričnih' odnosa
na geostrateškom polju? Odgovor na to pitanje dao je nedavno
direktor CIA-e George Tenet: on je problem moguće obnove statusa
Rusije kao superdržave uvrstio među glavne 'globalne prijetnje za
SAD'.
Logika svjetske gospodarske globalizacije je u djelomičnom
ograničavanju državnog suvereniteta, u njegovu pretvaranju iz
subjekta međunarodne i geogospodarske djelatnosti u predmet
utjecaja od strane 'subjekta globalne uprave'.
Očito je da je SAD-u i Zapadnoj Europi (u tom se smislu njihovi
interesi u potpunosti podudaraju), jednostavnije i donekle
ugodnije imati posla s mnoštvom 'nedovoljno razvijenih' zemalja
ili zemalja s prijelaznim gospodarstvom, nego s dostojnim
takmacima. Sasvim nedavno, čitava je Europa govorila samo o
vlastitom dobročinstvu: nakon višemjesečnih raspra i
razmišljanja, vlade zemalja članica EU-a dopustile su
najsiromašnijim zemljama u svijetu da proizvode i robu uvoze u
Europu bez carine. Istina, sami stručnjaci EU-a tvrde da su te
zemlje 'obasute dobročinstvom' danas na takvoj razini gospodarskog
razvitka da europski proizvođači mogu mirno spavati. 'Troškovi'
globalne organizacije svjetskog gospodarskog prostora i jesu u
tomu što bogate zemlje postaju još bogatije, a siromašne još
siromašnije. (...)
Zapad uopće ne teži otvaranju vlastitih tržišta za 'novoobraćene'
članove. Sudjelovanje Rusije u WTO-u bit će još jedna poluga za
ograničavanje kretanja ruskih proizvoda po svijetu. Čak i sama
pomisao na povećanje izvoza ruskog metala i energenata nailazi u
SAD-u i u Europi na loš prijam: odmah se postavlja pitanje o
carinama, o kvotama i protudempinškim sankcijama. Ako uzmemo u
obzir da je uskoro u SAD-u, a donekle i u Europi, moguć ozbiljan
gospodarski kolaps, razumljiva je žurba s kojom zapadni
proizvođači sa svojom krizom hiperprodukcije moraju tražiti
'pričuvne zračne luke' dođe li do rušenja. (...)
Zbog nepovoljnih geoklimatskih uvjeta (u usporedbi s američkim,
zapadnoeuropskim i jugoistočnoazijskim), Rusija za održanje
života i gospodarske stabilnosti mora trošiti veću količinu
energije. Zato je njezina proizvodnja - osim ekskluzivne, unikatne
i precizne proizvodnje sa suvremenom tehnologijom - nezaštićena u
uvjetima gospodarske i carinske politike koju država ne nadzire.
(...)
Priče o priljevu stranih ulaganja nakon ulaska Rusije u WTO jesu
mit. Do sada, ni u jednoj grani industrije koju su zapadne tvrtke
izborile u ruskih proizvođača, nisu primijećena veća ulaganja.
Treba li se čuditi tomu - zapadni biznis radije ulaže novce u
domovini, a prihod ostvaruje u inozemstvu, što je prirodno i
razumljivo. No ti prihodi stoje našu državu premalog povećanja
državnog proračuna, gospodarskog rasula, nezaposlenosti i
socijalne nestabilnosti. Dakako, s takvom je Rusijom lakše
razgovarati jezikom sitne financijske milostinje. No možemo li o
njoj govoriti kao o moćnoj državi i o ravnopravnom partneru?
Tako je posrijedi državna sigurnost Rusije i njezina gospodarska i
politička samostalnost. Ako i dovede do kratkoročnih vidljivih
poboljšanja u ruskom gospodarstvu, što je također dvojbeno, ulazak
u WTO pretvorit će Rusiju u otvorenu državu kojom se ne da
upravljati, barem iz same Rusije. Kod liječenja u ekstrasensa i
čarobnjaka također u početku dolazi do privremenog poboljšanja,
ali se bolest vrlo brzo može vratiti u još gorem obliku, nakon čega
se izlječenje ponekad čini nemogućim", piše Andrej Nikolajevič
Okara, magistar pravnih znanosti iz Ruske akademije za državnu
službu pri predsjedniku RF-a.