RDW-17.4.-IZRAELSKI NAPAD

NJEMAČKI RADIO - RDW 17. IV. 2001. "Je li izraelski napad samo glupi Sharonov pokušaj demonstracije sile? Napad izraelskoga zrakoplovstva na sirijsku bazu u Libanonu podsjeća na sličan napad 1982. godine. Tada su izraelske postrojbe prodrle duboko na područje ove zemlje čime je započela nesretna višegodišnja okupacija. Južni Libanon je postao tada za Izraelce koban poput Vijetnama. Arhitekt takve politike bio je ondašnji ministar obrane Ariel Sharon. Sada kao predsjednik vlade pokušava ponovno zamrsiti konce u Libanonu. 'Mačka nikad ne ostavlja miša na miru', napominju mnogi, strahujući da će Sharon zemlju ponovo uvaliti u sukobe s Hezbolahom. Predsjednici Libanona i Sirije upozorili su da je politika izraelskog šefa vlade 'krvava' te da vodi opasnoj eskalaciji nasilja. Izraelci su napadom na sirijsku vojnu bazu u Libanonu sigurno pokrenuli spiralu nasilja. Naime, izraelske rakete ispaljene na sirijske položaje, kako prije pet godina tako i sada, izazivaju strah vlada susjednih zemalja da su te akcije zapravo protuarapske. Uz to je ovo područje nestabilno već sedam mjeseci otkako traje palestinski ustanak. U takvoj situaciji slati borbene zrakoplove nije ništa drugo do glupi pokušaj pokazivanja snage. Makar libanonski i sirijski predsjednik pokazuju zabrinutost za mir na tom području, treba iskreno reći da i oni sami snose dio odgovornosti za najnoviju eskalaciju nasilja. Napadi izraelskog zrakoplovstva zapravo su bili reakcija na izazov Hezbolaha. Njegovi su pripadnici s libanonskog područja posljednjih mjeseci stalno pokretali vojne akcije protiv Izraela, želeći zakletog neprijatelja protjerati iz južnog Libanona. Iako su taj cilj ostvarili u svibnju prošle godine kada se izraelska vojska povukla iz tog dijela zemlje, Hezbolah je i dalje nastavio borbu. Oni su mislili da će Izrael zauzeti ostala područja Libanona, tzv. sheeba farme, koje su na malom dijelu teritorija u podnožju Golanske visoravni. Probleme oko sheeba farmi ne vide drukčije samo u Izraelu, nego i u organizaciji Ujedinjenih naroda. Prema njima, te su farme na tlu Sirije, a Izrael ih je okupirao nakon šestodnevnog rata 1967. godine. Povlačenjem u svibnju prošle godine Izraelci su ispunili značajan dio zahtjeva međunarodne zajednice, ali ni Sirijci ni Libanonci se nisu potrudili da na tom području potpuno zavlada mir. Naime, kao i prije, u taj dio južnog Libanona nije ušla libanonska armija. Tamo pripadnici Hezbolaha rade što žele. Financira ih Iran, a pomaže Sirija. U takvoj situaciji ne bi bilo pošteno samo Izrael proglasiti odgovornim za nastalu situaciju. Zato slati borbene avione u Libanon nije baš politički mudro, ali i Izrael se ima pravo braniti." (RDW)