US-diplomacija-nafta-Politika US-NYT-16.4.-KASPIJSKA DIPLOMACIJA SJEDINJENE DRŽAVETHE NEW YORK TIMES16. IV. 2001.Bushova kaspijska diplomacija"Iako je predsjednik Bush loše govorio o entuzijazmu svojih prethodnika u pokušaju
rješavanja stranih sukoba, nedavno se sastao s čelnicima Armenije i Azerbejdžana, dvije države zatvorene u naizgled nerješivom etničkom sporu. Do Bushova uključivanja u pregovore oko Nagorno-Karabaha, etnički armenske enklave unutar Azerbejdžana, nedvojbeno je djelomice došlo zbog velikih rezervi nafte i plina u kaspijskoj regiji. Ipak, to je dobrodošao potez, za koji se nadamo da signalizira kako će Washington i dalje djelovati u nemirnim zonama svijeta.Blisko surađujući s Armenijom, stanovnici Nagorno-Karabaha pošli su u rat za odcjepljenje od Azerbejdžana kad se raspao Sovjetski Savez. Etnički Armenci sada zapravo upravljaju Nagorno-Karabahom, i drže teritorij oko njega, kao i koridor koji enklavu povezuje s Armenijom. Osam stotina tisuća Azera protjeranih s tog područja živi u bijednim izbjegličkim logorima po Azerbejdžanu. Azerbejdžan je zadržao blokadu Armenije gdje je gospodarska kriza izazvala iseljavanje gotovo pola nacije. Armenska zajednica je, zauzvrat,
SJEDINJENE DRŽAVE
THE NEW YORK TIMES
16. IV. 2001.
Bushova kaspijska diplomacija
"Iako je predsjednik Bush loše govorio o entuzijazmu svojih
prethodnika u pokušaju rješavanja stranih sukoba, nedavno se
sastao s čelnicima Armenije i Azerbejdžana, dvije države zatvorene
u naizgled nerješivom etničkom sporu. Do Bushova uključivanja u
pregovore oko Nagorno-Karabaha, etnički armenske enklave unutar
Azerbejdžana, nedvojbeno je djelomice došlo zbog velikih rezervi
nafte i plina u kaspijskoj regiji. Ipak, to je dobrodošao potez, za
koji se nadamo da signalizira kako će Washington i dalje djelovati u
nemirnim zonama svijeta.
Blisko surađujući s Armenijom, stanovnici Nagorno-Karabaha pošli
su u rat za odcjepljenje od Azerbejdžana kad se raspao Sovjetski
Savez. Etnički Armenci sada zapravo upravljaju Nagorno-Karabahom,
i drže teritorij oko njega, kao i koridor koji enklavu povezuje s
Armenijom. Osam stotina tisuća Azera protjeranih s tog područja
živi u bijednim izbjegličkim logorima po Azerbejdžanu. Azerbejdžan
je zadržao blokadu Armenije gdje je gospodarska kriza izazvala
iseljavanje gotovo pola nacije. Armenska zajednica je, zauzvrat,
uvjerila Kongres da zabrani američku pomoć Azerbejdžanu.
Prošli pregovori su zaglavili na sporu oko pravnog statusa Nagorno-
Karabaha. Heydar Aliyev, predsjednik Azerbejdžana, kaže da bi
regiji dozvolio široku autonomiju, ako ostane dio Azerbejdžana.
Armenija i Nagorno-Karabah traže punu neovisnost za enklavu. No,
čini se da neki dužnosnici Bushove administracije sad s optimizmom
gledaju na mogućnost da Armenija postane popustljivija. Oni
izražavaju nadu da armenski predsjednik Robert Kochorian,
porijeklom iz Nagorno-Karabaha i koji je bio i čelnik enklave,
može, ako odluči, uvjeriti Armence, a posebice snažnu vojsku, da
odustanu od zahtjeva za neovisnost.
Glavni razlog za Bushovo uključivanje je taj što bi mir ubrzao
razvoj kaspijskih naftnih polja i izgradnju naftovoda koji bi
prenosio naftu od Azerbejdžana prema Zapadu. Pravac koji se
zagovara bi izbjegao Rusiju, gdje bi protok nafte mogao biti talac
političkih događaja, no ipak ga se smatra ranjivim jer prolazi vrlo
blizu teritorija pod nadzorom Armenije. U regiji kojom dominira
Rusija, i britanske i francuske naftne kompanije, Bush se
nedvojbeno nada povećati američki utjecaj. Dobrodošlo je to što on
to čini promičući mogućnost postizanja mira."