IT-AVVENIRE14.4.-RUSIJA I ČEČENIJA

ITALIJA AVVENIRE 14. IV. 2001. Nepredvidljiva zemlja, Zapad zatvara oči "Posljednja bomba u Čečeniji - ona koja je oduzela život Shamalu Denievu, dopredsjedniku administracije koju su postavili Rusi nakon zauzimanja Groznog - potvrđuje besmislenu okrutnost rata koji Rusi ne mogu izgubiti, a Čečeni ne mogu dobiti, i nemoć međunarodne zajednice, koja uistinu pazi na humanitarna pitanja samo kad je račun jasan, a rizik minimalan. No trebala bi isto tako sugerirati, onima koji se bave Rusijom, jednu radnu hipotezu: poništimo sve i priznajmo da je bit te velike zemlje još uvelike neistražena, nakon stoljeća provedenih na proučavanju Moskovije i desetljeća na dešifriranju Kremlja. Još nam bježi nešto presudno. Ili smo možda već ušli, ne primijetivši, u 'pedantokraciju' koju je prognozirao anarhist Bakunjin: vladavinu teoretičara bez dodira sa stvarnošću. Što se tiče Rusije, dvojba bi nam se morala pojaviti ako ponovno pogledamo popis, makar samo od perestrojke pa dalje, promašenih analiza i predviđanja. Kraj SSSR-a, koji nitko nije smatrao mogućim, toliko da su se pisale knjige o 'finlandizaciji' Europe dok su se sovjetski vođe držali na nogama samo zahvaljujući lijekovima. Potom je tu ideja da se može reformirati sovjetski sustav u agoniji, koji je uobličio Lenjin a gradio Staljin 74 krvave godine. Te čak, kao što je predložio Mihail Gorbačov 1990. očito zbunjenoj skupini G7, da se može reformirati za samo 500 dana. I tako dalje: oskudica koja je trebala pogoditi Ruse nakon pada SSSR-a, val milijuna očajnika koji su se s istoka trebali izliti na Europu u potrazi za kruhom i radom, eksplozija ruske federacije u jugoslavenskom stilu, zajamčena u tisuću učenih knjiga, ustanak ponižene i uvrijeđene Crvene armije, preporod komunista, Jeljcinova smrt od pijanstva, kraj Rusa, desetkovanih alkoholizmom i padom kvalitete života i epilog jedne cijele tehničke i znanstvene škole, ispražnjene bijegom mozgova. Ništa se od toga nije ostvarilo, a u nekim se slučajevima dogodilo suprotno: Rusija prima useljenike, Federacija nije eksplodirala nego u svoju orbitu privlači druge zemlje, prvo Bjelorusiju a sada i Moldaviju i Armeniju, očekivani životni vijek Rusa, koji je početkom devedesetih pao na razinu za paniku, danas je u porastu, a broj alkoholičara je s 2.700.000 1991. pao na 2.300.000 1999. Rusija prodaje nuklearnu tehnologiju i još je svemirska sila, na što su nas podsjetili kraj Mira i četrdeseta obljetnica Gagarinova leta. (...) Nije se ostvarilo nijedno od mnogih predviđanja, ali sva su se djelomice ostvarila. I u tom rascjepu između vjerojatnog (kategorije koju su na Zapadu učinili suverenom televizija i kinematografija, koja nije slučajno prva industrija u SAD-u) i stvarnog, uvlači se i skriva Rusija. Ista ona koja gotovo dva stoljeća, prvo s carevim kozacima, potom sa Staljinovim deportacijama, a na kraju s Jeljcinovim i Putinovim topovima vodi stalan rat protiv Čečena, koji jedini među desetinama naroda i vjera te zemlje imaju tu zastrašujuću povlasticu. Federacija s gotovo 150 milijuna stanovnika, koja se prostire na 11 vremenskih zona preko 88 subjekata (republika, regija, teritorija), a u međuvremenu istrebljuje jedan narod od 800.000 duša koji je iz dubine Kavkaza uspijeva zastrašivati. Obredna formula kada prosvijetljeni Rusi govore o Čečeniji glasi: potrebno je političko rješenje. Poziv na razum koji zvuči sve očajnije i ritualnije u kontekstu u kojemu se čini da samo srce diktira tempo. Kao mnoge druge stvari u Rusiji, političko je rješenje za Čečeniju, bar danas, vjerojatno ali nije realno", piše Fulvio Scaglione.