SAD-CSM-12.4.-POMOZITE JUGOSLAVIJI DA SE IZLIJEČI

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 12. IV. 2001. Pomozite Jugoslaviji da zacijeli rane "Slobodan Milošević je, dakle, uhićen. Prvog travnja, srbijanski diktator koji je na vlasti bio 11 godina konačno se predao jugoslavenskoj novoj demokratskoj vladi koja ga optužuje da je prekršio zakone vlastite države. Što bi moralo biti sljedeće - za Miloševića i za, što je još važnije, više od 20 milijuna ljudi svih izmučenih dijelova bivše Jugoslavije? Mnogi su na Zapadu uzbuđeni zbog mogućnosti da će UN-ov sud za ratne zločine u Haagu moći suditi Miloševiću sad kad je u zatvoru. Šestog travnja protokolist suda predao je jugoslavenskom ministru pravosuđa zahtjev za Miloševićevo izručenje. Dosad, međutim, mnogi čelnici i narod jugoslavenske republike Srbije, još su se odupirali pravu međunarodnog suda da sudi Miloševiću. Neki misle da je sud pristran i pod utjecajem SAD-a i njegovih saveznika koji su prije dvije godine bombardirali srbijanske civile, kao i vojnike, tijekom napada 1999. u vrijeme rata na Kosovu. Neki, uključujući i jugoslavenskog predsjednika Vojislava Koštunicu, sud za ratne zločine smatraju potpuno neprijateljski raspoloženim prema Srbima. A neki Srbi, bez sumnje, jednostavno više vole članove vlastite etničke skupine smatrati glavnom žrtvom svih povijesnih nepravdi umjesto da shvate što su srbijanski pojedinci, uključujući Miloševića, učinili pripadnicima drugih etničkih skupina. I drugi bi faktori mogli blokirati brzo izručenje Miloševića Haagu. Uskoro bi moglo postati nejasno pitanje koja ga razina vladinih dužnosnika ima ovlasti izručiti. Crna Gora, srbijanski partner u sadašnjoj jugoslavenskoj federaciji, izlazi na izbore 22. travnja i možda će izglasati odcjepljenje. Kako će izgledati novi ustavni poredak, uključujući i one koji utječu na izručenje? Rješavanje svih ovih problema bi moglo potrajati. U međuvremenu, onaj isti NATO koji je 1999. bombardirao Beograd, sada sve više treba potporu Beograda u pokušajima stabilizacije problematičnih područja Preševa, Kosova i Makedonije. Tako bi zapadni čelnici, iako energično niječu da nastoje utjecati na rad suda za ratne zločine, sad mogli biti prilično zadovoljni ako sud odluči da neće ugrožavati diplomatske odnose na Balkanu. Britanci su već pokazali da ne žele primijeniti suviše snažan pritisak radi Miloševićeva izručenja, ako bi to moglo oslabiti Koštuničinu vlast. A strah od mogućeg oživljavanja masovnih simpatija za Miloševića u Srbiji možda nisu pretjerani. Demonstracije Miloševićevih pristaša održane 7. travnja u Beogradu privukle su samo oko 3.000 ljudi - u usporedbi sa stotinama tisuća ljudi koji su u listopadu demonstrirali za Koštunicu. No Koštunica je na vlasti manje od šest mjeseci. Nije imao mnogo vremena da se riješi birokracije bivših Miloševićevih pristaša, od kojih su mnogi i dalje u vladi, uključujući i sigurnosne službe. Oni bi mogli biti izvor velikih problema ako procjene da njihov novi šef prema svom prethodniku postupa nepošteno. Za sada taj faktor Koštunicu, čini se, sprječava da Miloševića pošalje u Haag. S vremenom bi, međutim, taj faktor mogao početi djelovati u suprotnom smjeru. U situaciji u kojoj vlada politička nesigurnost - i s obzirom na činjenicu da je čak i njegova vlastita vladajuća koalicija još nestabilna - Koštunica bi mogao procijeniti da je preopasno da baš on sudi Miloševiću i kažnjava ga. Izručenje Miloševića strancima i prepuštanje obveze da mu sude i da ga kazne u toj bi se fazi moglo činiti pametnijim rješenjem. Međutim, povijest bivše Jugoslavije kreće se tako brzo da je pitanje budućnosti Slobodana Miloševića postalo pomalo zastarjelim. Pitanje što će se dogoditi s bivšim silnikom sad se čini manje važnim od pitanja kako i kada će sadašnje okolnosti prepune rizika u bivšoj Jugoslaviji krenuti prema stabilnosti. Ta zadaća zahtijeva veliku diplomatsku vještinu i stvarno ulaganje svih koji se nadaju napretku mlade srbijanske demokracije. Srbija je s 10,5 milijuna stanovnika i dalje najveća sila u cijeloj regiji. Srbijanski demokrati izborili su jasnu pobjedu kad su, demokratskim sredstvima, Miloševića zbacili s vlasti. Sada je njihova najvažnija zadaća ojačati kulturu demokracije i tolerancije u svojoj zemlji, dok počinju ponovno graditi svoju zemlju nakon desetljeća ratnih razaranja. Kako im se najbolje može pomoći u tome? Koja kombinacija povjerenstava za ispitivanje istine, sudova za ratne zločine, diplomacije, ulaganja u ponovnu izgradnju regije i drugih mehanizama može pomoći Srbima i njihovim susjedima da stignu do cilja? Još otkad je 1993. godine počeo raditi sud za ratne zločine za Jugoslaviju, mnogi su se nadali kako će nastaviti tamo gdje su nakon Drugoga svjetskog rata nuernberška suđenja stala u izgradnji međunarodne kulture u kojoj bi se počinitelje zvjerstava moglo držati odgovornima za zlodjela. Ta je kultura još daleko. U međuvremenu, međutim, vrijedi se zapitati koliko bi učinkovit bio nuernberški projekt reforme Njemačke da nakon njega nisu uslijedila velika ulaganja u obnovu prema Marshallovu planu. Suđenje ili liječenje: nakon počinjenih zvjerstava, što je važnije? Rekla bih liječenje. Učinimo što možemo i uložimo ono što moramo, kako bismo pomogli svim narodima bivše Jugoslavije da zacijele rane. Odluka Bushove administracije od 2. travnja da deblokira 50 milijuna dolara izravne pomoći Beogradu i pet puta toliko u sklopu podrške Međunarodnog monetarnog fonda, bila je mudra odluka. No Washington bi morao učiniti mnogo više. Državni tajnik Colin Powell dobro bi učinio kad bi se ugledao na američkoga generala koji je postao državnikom i koji je razumio vrijednost ulaganja u regionalnu stabilizaciju: generala Georgea C. Marshalla, autora Marshallova plana. Pitam se kako bismo mogli nazvati plan državnog tajnika Powella", piše Helena Cobban.