SAD-CSM-11.4.-BUSH MOŽE POMOĆI MAKEDONIJI

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 11. IV. 2001. Bush može pomoći Makedoniji "Nevolje koje su zadesile bivšu Jugoslaviju Clintonova je administracija objašnjavala s dvije riječi: Slobodan Milošević. Prema tom stajalištu, jedan je čovjek toliko moćan da je sam mirnu, multietničku federaciju od 25 milijuna ljudi pretvorio u zemlju sukoba. Sada, iako Miloševića više nema, u jednoj od bivših jugoslavenskih republika, Makedoniji, bijesne etnički sukobi. Ova kriza pokazuje da je stajalište Zapada o građanskim ratovima u bivšoj Jugoslaviji - najprije u Hrvatskoj, zatim u Bosni, Kosovu, Preševu, sada u Makedoniji - bilo kratkovidno, ako ne i neodgovorno. Milošević je samo dio slike. Ekstremni nacionalizam razbuktao se kad je završio hladni rat, a poticali su ga gospodarska kriza, povijesne razmirice i etnički vođe. Miloševićevu retoriku više su nego uvjerljivo oponašali njegovi politički partneri, uključujući i pokojnog hrvatskog predsjednika, Franju Tuđmana, koji je jednom rekao: 'Hvala Bogu, moja žena nije ni Srpkinja ni Židovka'. Ovaj očiti nacionalizam sada za Bushovu administraciju i mirotvorce predvođene NATO-om koji čuvaju Kosovo predstavlja dilemu. Prije dvije godine SAD i NATO pokušali su opravdati intervenciju humanitarnim razlozima - tvrdili su kako se bore protiv Miloševićevih nastojanja da uništi pokret za neovisnost koji su vodili Albanci. U to vrijeme, Washington i saveznici iz NATO-a donijeli su pragmatičnu odluku - stvoriti savez s albanskim gerilcima na Kosovu. Oslobodilačkoj vojsci Kosova (OVK), ekstremnoj separatističkoj skupini, davali su novac, oružje i obuku. Cilj OVK-a bio je ujediniti Albance s tog područja u jednu državu, veliku Albaniju. Kako bi poslužili kratkoročnom cilju - porazu Miloševića, kosovski su Albanci proglašeni žrtvom (što su i bili), ali ne i počiniteljima zločina. Zapad je očito opravdavao albanske zločine što je možda pridonijelo daljnjoj eskalaciji albanskog eskstremizma u regiji. Tragično je da su mnogi kosovski Albanci predvođeni OVK-om, kada su mirotvorci pod vodstvom NATO-a ušli na Kosovo u lipnju 1999. godine, počeli etničko čišćenje nad kosovskim manjinskim stanovništvom - uključujući i Srbe, Rome, Turke, Muslimane i Gorjane. Nekoliko tisuća ljudi izbjeglo je iz pokrajine. Tisuće ljudi je mučeno, oteto ili ubijeno. Do danas je uništeno više od 100 srpskih pravoslavnih crkava. Dok se obećanje NATO-a o stvaranju mirnog, višeetničkog Kosova čini neostvarivim, isto vrijedi i za NATO-ov drugi cilj: čuvanje regionalne stabilnosti. U studenom su albanski pobunjenici počeli voditi akcije u srbijanskoj Preševskoj dolini. Dok su se Albanci s tog područja najviše borili, kosovski su Albanci dopremali oružje i drugu pomoć. Sukob u Makedoniji odvija se po sličnom modelu, priznaje kosovski Albanac, pristaša umjerene politike i urednik novina Veton Surroi. 'Mislim da nema sumnje kako Kosovo služi kao logistička baza', kazao je nedavno na Harvardskom sveučilištu. U Makedoniji tzv. Nacionalna oslobodilačka vojska Makedonije vodi rat protiv demokratski izabrane vlade, u nadi za odvajanjem, što je cilj koji je Oslobodilačka vojska Kosova na Kosovu gotovo i ostvarila. Doista, OVK na Kosovu nikad nije razoružan. Naprotiv, dok je UN nominalno upravljao Kosovom, OVK je transformiran u redovne policijske snage, a njegov je vođa Hashim Thaci postavljen na čelo kosovske privremene vlade. Nesretni savez Washingtona i NATO-a s OVK-om sad ih progoni. Albanski ekstremisti u Preševu i Makedoniji slijede lekciju s Kosova u nadi da će stvoriti političku promjenu pomoću nasilja. Kosovski albanski nacionalisti potpuno podupiru, možda čak i potiču, ovo nasilje. Razočarani su jer je međunarodna zajednica nedavno odustala od potpore neovisnom Kosovu, zbog jezivih albanskih zločina nad drugim kosovskim etničkim skupinama nakon lipnja 1999. godine, a razočarani su i zbog demokratskih promjena u srbijanskom čelništvu do kojih je došlo u listopadu. Rat u Makedoniji, državi koja je dosad hvaljena kao uspješan primjer tzv. preventivne diplomacije, ilustrira moć ekstremnog nacionalizma koji je podijelio bivšu Jugoslaviju. On signalizira i neuspjeh jednostrane međunarodne intervencije. Bushova je administracija, što joj ide u prilog, osudila nasilje u Makedoniji. No ona mora zahtijevati i suđenje kosovskim Albancima koji su počinili zločine nad kosovskim manjinama i pomagati povratak nealbanskih izbjeglica na Kosovo. Odluka EU da potpiše Sporazum o stabilizaciji i udruživanju s Makedonijom dobar je primjer kako gospodarski poticaji mogu pomoći razriješiti sukob. Clintonova politika često je bila naivna i kontraproduktivna. Bushova ekipa ima priliku stvoriti učinkovitiju, ujednačeniju politiku za Balkan koja bi riješila sukobe umjesto da ih potpiruje", piše Ana S. Trbovich.