FRANC-LE MONDE OD 10.4.01. RASKOLJENA MAKEDONIJA ULAZI U EU

FRANCUSKA LE MONDE 10. IV. 2001. Makedonija - prva balkanska zemlja koja je potpisala sporazum o pridruživanju s Petnaestoricom "'Ne razmišljamo o velikoj Albaniji; razmišljamo o velikom albanskom problemu'. Ovom je kratkom rečenicom predstavnik oporbe u Tirani opisao brige albanskog puka na Balkanu, na susretu sveučilišnih djelatnika i političara s tog područja. Skup se održao u petak 6. i subotu 7. IV. u Evangeličkoj akademiji u Tutzingu nedaleko od Muenchena, na poticaj Zaklade Friedrich-Ebert i Zaklade za političke znanosti u Berlinu. 'Velika Albanija je utvara inozemnih promatrača, no budući da puno o tomu govorite, na koncu ćete nam potaknuti maštu', dodao je profesor iz Tirane, zasluživši pljesak svih nazočnih Albanaca, bilo da su došli s Kosova, iz Makedonije, s juga Srbije (preševska dolina) ili iz Albanije u užem smislu. Samo polovica Albanaca živi u republici koja nosi njihovo ime, a druga je polovica raspršena u raznim balkanskim državama. No njihov cilj nije da se ujedine u jednu državu - 'veliku Albaniju'... Njihov je 'veliki problem' što imaju status manjine koji im onemogućuje pristup pravima koja imaju drugi građani. Tu je i nesređeno stanje u Albaniji koje ju zapravo stavlja na zadnje mjesto među kandidatima za integraciju u Europsku uniju. Albanski intelektualci pokušavaju, dakle, raspršiti strahove o velikoj Albaniji koje je potaknula pojava gerile na jugu Srbije, OVPMB-a (Oslobodilačka vojska Preševa, Medveđe i Bujanovca) i u Makedoniji, kao i težnje za neovisnošću Kosova. Oni predlažu da se ta pitanja promatraju odvojeno, jedan za drugim, premda neslužbeno priznaju da je djelatnost naoružanih skupina na području Preševa i Tetova u svezi s nedovršenim razvojačenjem OVK-a na Kosovu. I, dodaje jedan Kosovar, s 'potporom Albanaca iz Bronxa' koji su prikupili pet milijuna dolara za makedonski OVK. Na jugu Srbije, između beogradske vlade i albanskih predstavnika, među kojima su i članovi OVPMB-a, počeli su pregovori o poštovanju prava manjina. U Makedoniji zahtjevi idu dalje, jer Albanci traže da im se u Ustavu prizna status 'konstitutivnog naroda', kao i slavenskim Makedoncima. Novi bi status značio da Albanci mogu službeno rabiti svoj jezik i da bi bili više zastupljeni u upravi, a napose u snagama sigurnosti, gdje su u velikoj manjini. Najradikalniji traže područnu samoupravu (Albanci su gusto naseljeni u sjeverozapadnom dijelu Makedonije) koja bi se mogla prometnuti - kako god bilo, toga se plaše slavenski Makedonci - u osnutak federalne države, zadnje faze prije raspada Republike. Izjave koje je u nedjelju u Skopju dao dopredsjednik Albanske demokratske stranke (DPA) koja sudjeluje u vladi, nisu takve da bi mogle umiriti. 'DPA, rekao je Menduh Taqi, ne postavlja odmah pitanje o federalizaciji Makedonije'. 'Odmah', ali što će biti sutra ako Kosovo krene putem neovisnosti, kao što želi većina stanovnika, unatoč protimbi međunarodne zajednice? Za najsvjesnije Kosovare taj cilj nije najvažniji. Prije nego se razgovara o neovisnosti, treba, po njihovu mišljenju, izgraditi demokratske ustanove i ponovno stvoriti klimu koja će omogućiti zajednički život više narodnosnih skupina. Veton Surroi, direktor prištinskog dnevnika 'Koha Ditore', raščlanjuje makedonsku krizu kao krizu identiteta, iz koje bi Republika mogla izaći jedinstvenija ako se dvije zajednice dogovore. Drugi se promatrači plaše, naprotiv, da bi ona mogla biti znak, s jedne strane prirođene makedonske slabosti, a s druge, pokušaja Albanaca na tom području da ojačaju međusobne veze, a ne veze između različitih država u kojima žive. Više ili manje neovisno Kosovo koje napreduje zahvaljujući pomoći međunarodne zajednice, moglo bi tada za Albance imati ulogu koju je Pijemont imao za talijansko ujedinjenje. 'Veliko Kosovo', umjesto 'velike Albanije'?", piše Daniel Vernet.