RU-YU-referendumi-Vlada-Izbori-Diplomacija RUSIJA-IZVESTIJA OD 10.4.01. CRNA GORA ĆE PUTEM NEZAVISNOSTI RUSIJAIZVESTIJA10. IV. 2001.Koštunica pere ruke"Dani jedinstvene jugoslavenske federacije su odbrojeni. Ako je netko i sumnjao u
to, sumnje je napokon raspršio sam predsjednik zemlje koja se raspada, Vojislav Koštunica. Izjavio je da Beograd neće biti zapreka za neovisnost Crne Gore - jedine od šest republika bivše SFRJ koja se početkom 90-ih nije htjela odvojiti od Srbije.Danas su se vremena promijenila. Crnogorski predsjednik Milo Đukanović ne skriva da je njegov cilj neovisnost. Nakon dolaska na vlast 1997., mladi ambiciozni vođa korak po korak vodi svoj narod od 650 tisuća stanovnika, ka stvaranju vlastite države.U početku se neovisnost činila kao dalek, neostvarljiv san. Politolozi su mislili da Đukanović samo sebi podiže cijenu i da, plašeći Beograd suverenitetom, želi dobiti političke i gospodarske ustupke. Tko je prije par godina mogao i pomisliti da će Slobodan Milošević primorsku republiku pustiti da 'slobodno pliva'? Tko bi se uopće usudio pomisliti da će diktatora svrgnuti i uhititi, a da će na vlast u zemlji doći jučerašnji protivnici i disidenti?Od promjene vlasti u Beogradu Đukanović je imao više koristi nego
RUSIJA
IZVESTIJA
10. IV. 2001.
Koštunica pere ruke
"Dani jedinstvene jugoslavenske federacije su odbrojeni. Ako je
netko i sumnjao u to, sumnje je napokon raspršio sam predsjednik
zemlje koja se raspada, Vojislav Koštunica. Izjavio je da Beograd
neće biti zapreka za neovisnost Crne Gore - jedine od šest republika
bivše SFRJ koja se početkom 90-ih nije htjela odvojiti od Srbije.
Danas su se vremena promijenila. Crnogorski predsjednik Milo
Đukanović ne skriva da je njegov cilj neovisnost. Nakon dolaska na
vlast 1997., mladi ambiciozni vođa korak po korak vodi svoj narod od
650 tisuća stanovnika, ka stvaranju vlastite države.
U početku se neovisnost činila kao dalek, neostvarljiv san.
Politolozi su mislili da Đukanović samo sebi podiže cijenu i da,
plašeći Beograd suverenitetom, želi dobiti političke i gospodarske
ustupke. Tko je prije par godina mogao i pomisliti da će Slobodan
Milošević primorsku republiku pustiti da 'slobodno pliva'? Tko bi
se uopće usudio pomisliti da će diktatora svrgnuti i uhititi, a da
će na vlast u zemlji doći jučerašnji protivnici i disidenti?
Od promjene vlasti u Beogradu Đukanović je imao više koristi nego
itko. On ima potpuno slobodne ruke: novi jugoslavenski vođe nikada
neće pristati na inačicu primjene nasilja u gušenju 'crnogorske
pubune'. Republika ustvari već živi kao neovisna država - sa
Srbijom još samo ima zajedničku vojsku, službu zračnog nadzora i
nogometnu momčad.
Plan odlaska Crne Gore već je poznat. 22. IV. u republici će se
održati parlamentarni izbori. Ako pobijede pristaše Đukanovića (a
vjerojatno će pobijediti), skupština će u novom sazivu odrediti
nadnevak referenduma o neovisnosti. On će se provesti ili u ljeto,
ili, najkasnije, u jesen. Rezultati istraživanja javnog mišljenja
ne daju pristašama jedinstvene Jugoslavije nikakvu nadu. Dvije
trećine Crnogoraca očituje se za odcjepljenje od Srbije.
Što može učiniti Vojislav Koštunica u takvim okolnostima? Samo
jedno - oprati ruke. Što je javno i potvrdio", piše Maksim Jusin.