RDW 9. IV. PROPAST NJEMAČKIH KOLONIJA

NJEMAČKI RADIO - RDW 9. IV. 2001. Kako su Nijemci postali kolonijalna sila, komentar Christopha Hasselbacha. Osjećaj velikih promjena zavladao je Njemačkom nakon što je nekoliko trgovaca i avanturista otkupilo zemlju u tuđini koja je potom stavljena pod zaštitu njemačkog Reicha. Time je Njemačka postala kolonijalna sila što je u očima mnogih Nijemaca značilo ravnopravnost sa zemljama koje su imale velike kolonije. Na današnji dan prije 116 godina usidrio se brod bremenskog trgovca Adolfa Luederitza u zaljev južne Afrike koji i dan-danas nosi njegovo ime. Bio je to početak njemačke kolonijalne politike koja je oduševljavala cijelu naciju. 'Tko će piti toliku kavu?', bilo je pitanje kojim je daleke 1883. kancelar Bismarck odgovarao na rast kolonijalnog raspoloženja Nijemaca. Njegova dvojba da se upusti u kolonijalnu avanturu bila je opravdana. Samo nekoliko godina kasnije pokazalo se da su područja pod patronatom i zaštitom Njemačke bile veća obaveza nego dobitak - i u vojnom, i u ekonomskom, i u političkom smislu. No tada nitko nije htio ni čuti u kakav se rizik upušta Njemačka. 'Njemačka nacija je, kada se dijelila zemlja, ostala praznih ruku. Svi drugi narodi Europe s kulturom i tradicijom posjeduju izvan Europe područja na kojima su ukorijenili svoj jezik, kulturu i običaje. Sada je red da ispravimo propuste učinjene prije nekoliko stoljeća', ovim riječima je Dr Carl Peters vrbovao Nijemce za kolonizaciju. O njemu se posebno čulo kada je sklopio sporazume s nekoliko poglavara istočne Afrike što je bio kamen temeljac za uspostavu njemačkih kolonija u ovom dijelu svijeta. Režim koji je on kasnije uspostavio bio je i za tadašnji ukus prebrutalan, pa je on uklonjen s dužnosti. Ali on je bio izuzetak. 'Bio je to uzbudljiv tjedan. Cijelo vrijeme pregovori, posluživanje i prosvjedi. Ali Kamerun je sada njemački i to će tako i ostati. U nedjelju uvečer 12. srpnja 1884. pojavio se kralj Aqua i zaključio sporazum oduševljenom zdravicom u čast našeg njemačkog cara'. Tijekom nekoliko godina Njemačka je uz Kamerun pripojila jugozapadnu Afriku, Togo, Novu Gvineju i mnogobrojne otoke Tihog oceana. U najam su Nijemci uzeli i kineska područja pod nazivom Kiauchu. Cijeli njemački kolonijalni Reich obuhvaćao je tako 2,5 milijuna kvadratnih kilometara na kojima je živjelo 15 milijuna ljudi. Oni su bili zanimljivi samo kao jeftina radna snaga. Samo je nekolicini upalo u oči da domoroci nisu željeli biti podčinjeni njemačkom carstvu. Pobune, posebice u jugozapadnoj Africi, gušene su bezobzirno i uz prolivanje krvi. Bismarck je u početku mislio da je riječ o trgovačkim ugovorima i koncesijama za otvaranje firmi. To je međutim bila velika zabluda. Trgovačka društva ubrzo su postala preopterećena obvezama oko uprave i zaštite kolonija. Stvari su krenule svojim tijekom, tako da je njemački Reich bio prisiljen priskočiti u pomoć. Na raspolaganje su dani činovnici, policajci, vojnici, a povećan je i budžet. Kolonijalni ratovi nisu samo gutali novac već su i narušavali ugled. Za vrijeme I. svjetskog rata Njemačka nije bila sposobna vojno zadržati kolonije. 'Njemačka kolonijalna politika bila je, sve u svemu, veliki promašaj', zaključio je Bismarck i dodao: 'Ona se temeljila na nerealnim željama i raspoloženju naroda, a ne na razumu'. Time se može objasniti tuga koju su mnogi Nijemci osjećali nakon potpisivanja mira u Versaillesu kojim su se morali odreći svojih afričkih kolonija. (RDW)