FRANCUSKA-LE MONDE OD 4.4.01.MILOŠEVIĆ PRIZNAJE RAT U HRVATSKOJ I BOSNI

FRANCUSKA LE MONDE 4. IV. 2001. Milošević priznaje da je financirao srpske snage u Bosni i u Hrvatskoj "Slobodan Milošević je uzeo obranu u svoje ruke. Prema riječima njegova odvjetnika, u ponedjeljak, 2. IV., 'vlastoručno je napisao' žalbu istražnom sudcu tražeći privremeno oslobođenje. I to kakvu žalbu! Htijući dokazati da je 'nedužan', pa i 'ponosan' što je tako izvrsno služio svojoj zemlji, Slobodan Milošević, prvi put u deset godina, priznaje da je financirao srpsku vojsku u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Želeći se opravdati pred jugoslavenskim pravosuđem zbog pronevjere državnog novca, sam si sastavlja optužnicu za međunarodni sud. Optuženi Milošević ponajprije podsjeća na neke činjenice u svezi s tadašnjom Srbijom: ona je bila pod 'potpunim embargom' i morala je voditi računa o 'ratu preko Drine', rijeke koja ju dijeli od Bosne. 'Pokušali smo pomoći svom narodu', rekao je, svim raspoloživim načinima.' Zatim postaje određeniji. 'Kada je riječ o financijskim sredstvima koja su potrošena na vojsku, streljivo i druge potrebe vojske Republike srpske (RS) i republike srpske krajine (RSK), ona se u proračunu, koji je javni dokument, nisu mogla prikazati'. Republiku srpsku i republiku srpsku krajinu proglasili su srpski separatisti u Bosni i Hercegovini (1992-1995.) i u Hrvatskoj (1991- 1995.). Beograd je odlučno poricao da je sudjelovao u 'građanskim ratovima' u susjednim zemljama, a Slobodan Milošević je tada tvrdio da 'Srbija nije u ratu', premda je, stavljajući potpis na Daytonske sporazume uime bosanskosrpskih čelnika koji su uporno htjeli nastaviti 'rat na drugoj obali Drine', u stvari priznao svoj status vođe velike Srbije. Je li Slobodan Milošević naivan? Je li spreman da jednom odgovara za ratne zločine na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju (ICTY)? U svezi s financiranjem oružanih snaga RS-a i RSK-a dodaje kako misli da to 'i dalje treba ostati državna tajna', ali da će o tomu razgovarati s istražnim sudcem, kako bi činjenice mogle 'provjeriti sudbene vlasti'. Rečenica koju je u ponedjeljak izgovorio Toma Fila može navesti na mišljenje da zatočeni predsjednik više nema osjećaja za stvarnost. Na pitanje vjeruje li g. Milošević da ga srpski narod još uvijek poštuje i brani, kao što je tvrdio u rijetkim izjavama u javnosti, odvjetnik je rekao, tužno se osmjehnuvši: 'Nitko mu nije rekao da ga narod više ne podupire. On to ne zna.' Moguće je, dakle, da Slobodan Milošević, koji je trinaest godina živio u bjelokosnoj kuli, okružen obožavateljima i odanim skorojevićima, nije mogao ni pomisliti da će njegovo pismo državnom tužiteljstvu istog dana objaviti njegov vlastiti odvjetnik. Moguće je da je, pošto je vladao zemljom gdje je pravosuđe uvijek radilo po nalogu vlasti i u najvećoj tajnosti, tek djelomice svjestan činjenice da će se njegova istraga i suđenje pratiti pod povećalom i da će svaki dokument biti znan svima. Ili hotimice podupire stvaranje slike branitelja srpskog naroda u čitavoj bivšoj Jugoslaviji, pa i tužiteljima iz Den Haaga nudi dokaze protiv sebe. Nakon promjene vlasti 5. X. 2000., čelnici iz Miloševićeva doba često spominju gospodarske sankcije protiv Srbije kao razlog za nestanak državnog novca i za otvaranje tajnih bankovnih računa u inozemstvu. No ovo je prvi put da neki čelnik, 'a fortiori' onaj kojeg je njegov klan zvao 'gazda', prizna da je Jugoslavija pokušavala voditi ratove izvan svojih granica. U pismu istražnom sudcu, Slobodan Milošević zatim i dalje tvrdi da je nedužan u pronevjeri novca, zbog koje je završio u tamnici središnjeg zatvora u Beogradu. 'Nikad, zaista nikad, nisam dobio novac. Živio sam od plaće predsjednika Srbije, a zatim Jugoslavije', rekao je. Govori također o novcu koji je isplaćen Socijalističkoj partiji Srbije (SPS), a punio je osobne račune 'obitelji', klana Miloševića i njegovih suradnika, srbijanske mafije. 'Već deset godina ne vodim brigu o financijama stranke, jer sam jako zauzet drugim stvarima', piše g. Milošević bezazlenim tonom. Nije logično tražiti od predsjednika države da se bavi financijama stranke. Nisam uzeo ni novčića od stranke, kao što nikada nisam rabio njezin službeni automobil'. Bivši diktator dodaje da se 'ne plaši istrage', jer u njegovu 'životu nema tajni'. 'Boli me što sa mnom postupaju kao sa zločincem, premda sam činio najbolje što sam mogao za dobrobit države', nastavlja. Izlažući mišljenje o svojoj uhidbi i zatočenju, piše da je 'vlast montirala suđenje kako bi ozloglasila moj rad' i da su istragu protiv njega 'naložile svjetske sile koje su napale našu zemlju', smjerajući na NATO-ov rat 1999. i američki ultimatum kojim se zahtijevaju bitne promjene u Srbiji do 31. III. Pismo od tri stranice, tipkano na pisaćem stroju, Slobodan Milošević završava traženjem da ga puste na slobodu, jamčeći da neće činiti pritisak na svjedoke ni pobjeći od pravosuđa svoje zemlje. 'Jako sam ponosan, kaže. Nisam se sakrio. Dakle, nitko ne može reći da ću se sakriti'. Potpis: 'Slobodan Milošević', piše Remy Ourdan.