RUSIJA-NEZAVISIMAJA GAZETA OD 3.4.01. SUKOB BUSHA I SCHROEDERA

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 3. IV. 2001. Bush i Schroeder se nisu dogovorili "Posjet saveznog kancelara Gerharda Schroedera predsjedniku Georgeu Bushu krajem prošlog tjedna pratila je nemala klimatska bura u doslovnom i u političkom smislu. No njegov je stvarni rezultat blizu ništice, ako se ne uzme u obzir osobno poznanstvo vođa koje je, dakako, korisno. Kako god bilo, predsjednik se, kako sam kaže, uvjerio da je kancelar 'dobar momak'. U uspjeh je teško ubrojiti čak i zajednički dokument o 'prekoatlantskoj predodžbi o XXI. stoljeću'. U njemu se govori o svemu pomalo: o NATO-u i o njegovu odnosu prema Europskoj uniji; o 'spremnosti obiju strana da konstruktivno surađuju s prijateljima i saveznicima' kako bi riješile pitanje smanjenja ispuštanja ugljičnog dioksida u atmosferu koji se odjednom našao u središtu prekoatlantskih prijepora; na koncu, čak i o 'realnoj politici' prema Moskvi i o potrebi jačanja ruske demokracije. No njemački komentatori ne ističu slučajno da se ovaj dokument 'može čitati više kao popis nesuglasica', zato što o jednom problemu kojeg se tu dotiču, Washington i Berlin imaju konceptualno nespojiva gledišta, a o drugim različita tumačenja, pitanja, sumnje, itd. Problem očuvanja atmosfere za buduće naraštaje tek je jedan među njima. U predodžbu o budućoj ulozi Europske unije, kao i o putovima rješavanja prekoatlantskih trgovinskih prijepora, europska strana koju je u Washingtonu zastupao Schroeder i Amerikanci stavljaju potpuno različit sadržaj. (...) Tema glavnog prijepora oko zaštite okoliša bila je ustvari, kako se pokazalo, manje važna na susretu. Važnije je bilo to što je SAD u ovom slučaju zapravo jednostrano odbacio obvezu prema međunarodnom sporazumu, što može, kao što je poznato, ugroziti Sporazum o proturaketnoj obrani iz 1972. Kao što tvrdi predsjednik frakcije SDPG-a u Bundestagu Gernot Erler, 'oni koji se boje da bi uprava iz sebičnosti mogla pokušati da skrene s puta višestranih međunarodnih ugovora i procesa, dobili su u svezi s tom temom (atmosferom, E. G.) potvrdu koja daje razloga zabrinutosti'. Možda Europljane čekaju i druga iznenađenja ako se Washington i ubuduće bude ravnao tim neopozivim tumačenjem američkih nacionalnih interesa koje je predsjednik dao kancelaru. Istina, s druge strane, prilike u prekoatlantskom prostoru nisu nimalo jasne. Dakako, Njemačka i Zapadna Europa, gdje su još uvijek, i u novom tisućljeću, velike američke oružane snage u sklopu NATO-a koje se i dalje smatraju neizbježivim jamstvom sigurnosti, morat će najozbiljnije povesti računa o prekooceanskom partneru i biti odane NATO-u. Ipak, prošlo je vrijeme bezuvjetne podložnosti. Komentirajući Schroederov posjet, 'New York Times' u nostalgičnim tonovima primjećuje da 'više nema hladnog rata, kada je Njemačka bila tek formalno suverena, znajući, ali ne odvažujući se da glasno izreče svoje interese'. Kancelar Schroeder nipošto nije šutio u Bijeloj kući - bilo da je riječ o klimi ili o drugim aktualnim međunarodnim pitanjima, 'zbunivši donekle, kako kažu promatrači, Amerikance koji nisu navikli da njemački kancelar nije spreman u potpunosti se suglasiti s odlukama Washingtona'. (...) Druga je stvar što od američko-njemačkog prijepora nitko nema koristi, pa ni Rusija. Premda na Zapadu često tvrde da ona samo mašta o tome da zabije klin između SAD-a i europskih saveznika (za što, tobože, rezultati washingtonskog susreta daju pravi povod), neslaganja između Washingtona i Berlina zapravo nisu u interesu Moskve. Iskustvo rješavanja mnogih problema europske sigurnosti i suradnje svjedoči da je rasplet puno lakši ako međusobno razumijevanje i sličnost interesa postoje ne samo između Washingtona i Moskve, već i između Bijele kuće i njezinih saveznika u Europi. Ne govoreći o tomu da, s čisto realnog gledišta, Rusija koja teži razvitku rusko-njemačkog partnerstva, ne može a da ne shvati važnost koju za Njemačku ima savezništvo i partnerstvo sa Sjedinjenim Državama", piše Jevgenij Grigorjev.