IT-2.IV. LA STAMPA- BLAIR MORA IZABRATI IZMEĐU EUROPE I SAD-A

ITALIJA LA STAMPA 2. IV 2001. Blair, trenutak je za izbor između Europe i Amerike "Vrijeme izbora u Europi. Danas bi Tony Blair trebao kazati hoće li oni britanski biti prije ili poslije talijanskih, od svibnja do lipnja. Čekajući opće izbore sljedeće godine kod druga dva 'velika' EU-a, Francuske i Njemačke. U Velikoj Britaniji, kao i u Italiji, mandat je završio te je, dakle, trenutak za bilance. Blairova bilanca koja nas zanima odnosi se na njegovu europsku politiku. Prije četiri godine, europeisti svih zemalja navijali su za 'New Labour', jer euroskepticizam konzervativaca, nakon 18 godina vlasti, je već postao dogmatski. 'Things can only get better', stvari se mogu samo poboljšati, govorila je jedna stara pjesma koju su preuzeli laburisti kao himnu stranke. A to je zasigurno bilo istinito za eurospku politiku. Barem bi se od dogmatizma vratilo na pragmatizam. Je li to bila opravdana nada? Odgovor se tiče ne samo Engleza, nego cijele Europe. Ključne točke po kojima treba vrednovati Blaira su dvije: jedinstvena valuta i zajednička obrana (iz njih proizlazi sve ostalo). Glede prve točke, laburistički vođa je sigurno pokazao spremnost nepoznatu kod 'torijevaca', i postavio je samo pitanje roka. No upravo je vrijeme prošlo, i još uvijek prolazi, a Blair i dalje razmišlja. Ne preuzima nikakvu obvezu, niti u slijedećem mandatu. Naravno, to ovisi od struja engleskog javnog mišljenja, koje ostaju skeptične ili otvoreno protiv. No ne bi li neki vođa, kako bi to uistinu bio, trebao, ako je nužno, uputiti izazov 'status qou-u', preuzimajući rizike? To je u Velikoj Britaniji, i ne samo tamo, povijesno nasljeđe Churchilla, na kojega se često pozivao i Blair. Druga točka je, kazao sam, zajednička obrana (koja je, zajedno s valutom, uporište jednog stvarnog europskog identiteta). Ovdje je Blair bio odvažniji, iz sporazuma iz Saint-Maloa s Francuskom, rodio se konkretan nacrt jedne europske vojne jezgre, naravno povezane s NATO-om, no sa svojom određenom autonomijom. No, ipak, na skupu u Nici, Blair je isključio mogućnost da bi obrana mogla biti predmet 'pojačane suradnje' između članica EU-a, iz koje bi se trebala roditi 'europska avangarda', sposobna za sobom povući ostatak Unije, utoliko prije ako će ova biti proširena. Sve je povjereno pojedinačnoj suradnje između vlada. A što se tiče autonomije u odnosu na NATO, ograde su sve veće. Nedirnut je, međutim, posebni odnos s Amerikom: pogledajte bombardiranja Iraka, a da se čak nije ni obavijestilo saveznike. Zaključak. Nejasna bilanca, nade držane na čekanju, ako ne čak i iznevjerene. Naravno, Blair ostaje poželjniji sugovornik, kada se misli na nepopustljivi izolacionizam postthacherovskih konzervativaca koje vodi Hague. No vrijeme istječe i Blairu, ako će on ponovno pobijediti, kao što izgleda vjerojatnim. Za nekoliko godina Velika Britanija će morati donijeti jasan izbor: hoće li punopravno sudjelovati u definiranju Europe 21. stoljeća ili će se zadovoljiti podređenom ulogom prema Americi, slabeći Europu. To je velika utakmica, koju još treba cijelu odigrati.", piše Aldo Rizzo.