VOA 28. III. TISAK-PORAZ CLINTONOVE POLITIKE NA BALKANU-NATO SPUTAVA TEŽNJE NARODA

GLAS AMERIKE - VOA 28. III. 2001. Program na srpskom jeziku Komentatori američkih listova bave se krizom u Makedoniji i širim kretanjima na Balkanu i ulogom NATO-a i Sjedinjenih Država u regiji. Prenosimo stajališta ponuđena u tri komentara, objavljena ovih dana. U komentaru lista 'Philadelphia Enquirer' Trudy Rubin ističe da narodi na Balkanu danas očajnički gledaju prema Europi, željno očekujući da budu uključeni u europske institucije i u NATO-u. Osim nekoliko stotina okorjelih ekstremista, ističe Rubinova, nitko na Balkanu više ne želi biti 'Balkanac'. Ona izražava mišljenje da se borba albanskih gerilaca u Makedoniji može objasniti time što neki tvrdokorni pripadnici antisrpske OVK ne mogu odustati od borbe za 'veliku Albaniju'. Takva situacija je nastala poslije Miloševićevog poraza na izborima u Srbiji. Ekstremisti OVK sada žele okušati NATO-vu snagu. Da bi odgovorio NATO mora zaustaviti nasilje gerilaca na granicama Kosova, ističe Rubin. To zahtjeva da američke snage demonstriraju silu, a ako to ne žele - možda bi trebali zamijeniti sektore s Britancima koji su pokazali da su spremni i da su u stanju to učiniti. Trudy Rubin zaključuje svoj komentar mišljenjem da takva demonstracija sile neće produžiti misiju NATO-a već će pripremiti teren za povlačenje s Balkana uz potporu umjerenih Albanaca koji odbacuju nasilje OVK. U komentaru 'Washington Timesa' Amos Perlmutter objašnjava svoje stajalište da je, kako je naziva, 'humanitarna politika' administracije bivšeg predsjednika Clintona na Balkanu kako u Bosni, tako i na Kosovu, doživjela neuspjeh. On objašnjava da je stvaranje umjetnih državnih cjelina moguće jedino kada je nositelj državotvorne politike u punoj mjeri politički, ekonomski i vojno angažiran u istom procesu. Potpora koju su NATO i Sjedinjene Države pružili Albancima u njihovom ratu protiv Miloševića, drži Perlmutter, ohrabrila je OVK, koja sada ugrožava Makedoniju. Autor ističe da Sjedinjene Države i NATO sada plaćaju cijenu potpore albanskim radikalima i pita se jesu li spremni intervenirati na makedonskoj strani protiv albanskih pobunjenika. Perlmutter piše da bi činjenica da američki saveznici u NATO-u zahtijevaju od Sjedinjenih Država da djeluju energično kako sadašnja kriza u Makedoniji ne bi prerasla u rat većih razmjera, dok istodobno Sjedinjene Države žele smanjiti svoju nazočnost u regiji, mogla bi dovesti do razdora unutar NATO-a upravo u trenutku kada stanje u Makedoniji zahtjeva veću američku vojnu nazočnost u regiji. Autor teksta zaključuje da politika administracije predsjednika Clintona nije donijela mir i stabilnost Balkanu, dok predsjednik Bush za sada nije ponudio efikasno rješenje. Komentator tjednika 'Newsweek' Farid Zaccharija također analizira politiku i nazočnost NATO na Balkanu u svjetlu najnovije krize u Makedoniji. Zaccharija smatra da je NATO danas dominantna sila na Balkanu, kao što su to nekada bili habsburški i otomanski imperij i da, kao i oni, želi očuvati mir među etničkim grupama u međusobnim sukobima. Međutim izražava mišljenje da je NATO postao prepreka ostvarenju nacionalnih težnji balkanskih naroda. Iako NATO ne želi igrati ulogu imperijalne sile, već potaći umjerene i prodemokratske snage u regiji, Zaccharija se pita hoće li u ostvarenju tih ciljeva koristiti održavanje fikcija multietničkih država. Također se ističe da nedavna povijest Balkana, kao i Europe, pokazuje da su multietničke države bile gurnute u građanske ratove, dok su etnički homogene države češće bile u stanju koegzistirati u miru. Zašto se ne usvoje rješenja kojima se ne bi odustalo od ideala vjerske i etničke tolerancije, dok bi se očuvao mir. Inzistiranjem na održavanju granica koje nemaju potporu naroda u regiji, smatra autor, NATO sputava njihove političke težnje. NATO bi trebao prepustiti vlast lokalnim zajednicama i dopustiti im da odluče o svojoj političkoj sudbini. To se odnosi, navodi autor testa, na Srbe i Hrvate u Bosni, kao i na Albance na Kosovu i u Makedoniji. U tekstu se zaključuje da su u protekle tri godine misije NATO-a na Balkanu definirale vanjskopolitičke interese, iako bi u vanjskoj politici trebalo biti obrnuto, i NATO, koji se pretvorio prije svega u instituciju za obavljanje policijskih dužnosti i obnovu Balkana, bi trebalo formulirati ne samo 'izlaznu' strategiju Balkana, već i strategiju općenito. (VOA)