AU 29.III.-DIE PRESSE-DOMOLJUBLJE I DESNI RADIKALIZAM

AUSTRIJA DIE PRESSE 29. III. 2001. Ponos na domovinu "Tipično njemački, postoji li to? Na žalost da, kako potvrđuje sadašnja rasprava o riječi 'ponos biti Nijemac'. U svakoj drugoj zemlji na svijetu kritika rečenice, osobito zlonamjerna, izazvala bi samo nerazumijevanje. Činjenica da jedan ministar vlastitu državu (a time i njezine građane) diskreditira suludim ogovaranjima, negdje drugdje bila bi jednostavno nemoguća. Pri tomu je pokušaj zelenog ministra Trittina da glavnog tajnika CDU-a postavi u kut zbog njegove domoljubne rečenice ne samo unutarnjepolitički bedast, nego je i vanjskopolitički koban. Jer zapravo Trittin time kleveće i sve vodeće političare drugih država da su desni radikali. 'Živjela republika, živjela Francuska!' i 'Bože čuvaj Ameriku' uzvikuju predsjednici tih zemalja puni ponosa. Svi neonacisti? Treba priznati da ta Njemačka ljudima ne čini uvijek jednostavnim da budu ponosni na svoju domovinu. Onih 12 gorkih godina nacističke diktature nije zaboravljeno i tako treba i ostati. No nema li prije i poslije dovoljno toga na što se može ukazati samosvjesno, dakako s ponosom? Mi iz '68., iako nismo mlatili policajce, skloni smo racionalnom shvaćanju politike i podcjenjivanju emotivnoga. I ja sam dugo zastupao mišljenje da se može biti ponosan samo na uspjehe, a uistinu nije uspjeh samo biti rođen u jednoj naciji. Danas vjerujem da to ispušta jedan važan aspekt politike. 'Kao što su za svakoga čovjeka neizbježni osjećaji ako se ne želi razboljeti', drži prof. Baring, 'pozitivne javne emocije u svim zemljama imaju važnu ulogu. Sve dok se Nijemci muče svojim negativnom nacionalnim osjećajima, svojom mržnjom prema samima sebi, za druge će biti neugodni, pa i nepredvidljivi.' Državni predsjednik Estonije Lennart Meri već je prije više godina upozoravao Nijemce: 'Ne može se vjerovati narodu koji stalno prakticira intelektualni samoprijezir.' Demonstrativni prijezir za Njemačku, za Nijemce, kojega dijeli većina Zelenih, ima dakako i unutarnjepolitički aspekt. Kako su pokazali pokrajinski izbori prošloga ljeta, mladi masovno bježe od Zelenih, postaju stranka starih šezdesetosmaša. Može se to reći i manje ljubazno: Zeleni su u Njemačkoj postali reakcionarnom strankom. Upravo oni koji se, gledajući tehnički razvitak, napredak u području telekomunikacija, prometa, vojne tehnike, globalizacije itd. usredotočuju samo na racionalno i bezdušno postupaju sa svojim zemljacima, moraju dopustiti pitanje kako žele svladati budućnost, kako misle snositi odgovornost za zemlju. U doba kad svi govore o ujedinjenoj Europi i kad skoro sve zemlje oko nas prakticiraju posve zdravo domoljublje, Njemačka bi posustala kad bi prakticirala Trittinov prijezir domoljubne samosvijesti. (...) Ali Trittinova će naklapanja ovaj put možda donijeti i nešto dobra, naime da se u Njemačkoj napokon razjasni da patriotizam i desni radikalizam ne samo da nemaju nikakve uzajamne veze, nego da jedan drugoga čak isključuju", piše Detlef Kleinert.