IT-15.III.- L'ESPRESSO- IZRAEL U EU

ITALIJA L'ESPRESSO 29. III. 2001. Izrael u EU-u, provokacija ili realizam? "Hoćemo li imati i Izrael u Europskoj Uniji? To je zatražio predsjednik židovske države Moshe Katzav. Mnogim Izraelcima ideja da budu primljeni u Europu čini se primamljivom i realnom. Prigovorit će se u ime uobičajenog realizma da Izrael nije dio Europe, nego Bliskog Istoka. Kazat će se da je to zemlja u ratu i da mi Europljani imamo već dovoljno svojih problema. Primijetit će se da će se primanjem Izraela u Europsku Uniju odmah otvoriti problem odnosa s Palestincima i arapskim zemljama. Sve u svemu, s geopolitičke točke gledanja Izrael u EU-u nije dobra ideja. No nije u tome bit. Jer primanjem izraelske države u Europsku Uniju, koja nastoji postati nešto više od saveza država i zajedničkog tržišta, zaradila bi poglavito sama Europa. Njen ugled i njena savjest. Objasnimo. Naš je kontinent bio pozornica jednog dugog niza protužidovskih progona, kao i kolijevka jednog pogleda na svijet nazvanog antisemitizmom. Ovdje se izvršio pokolj 5 milijuna (ili možda 6 milijuna) Židova. No to nije sve. Država Izrael rođena je jer nakon rata i Holocausta Europa nije željela židovske izbjeglice na svom tlu. Bilo je stotine tisuća osoba: povratnika iz nacističkih logora za istrjebljenje, iz geta, iz skrovišta po šumama. Odmah nakon rata ti ljudi, žene, djeca, živjeli su nagomilani u izbjegličkim logorima u Njemačkoj, često u istim barakama upravo raspuštenih koncentracionih logora. Bili su to ljudi koji se nisu imali kamo vratiti: njihove kuće, obitelji, groblja u Poljskoj, Ukrajini, Litvi, Bjelorusiji, bili su uništeni, pretvoreni u pepeo, sravnjeni sa zemljom. Bili su to suvišni ljudi, bez domovine, bez budućnosti s prošlošću koju treba zaboraviti, koji nisu imali pravo na život. Zvali su ih 'displaced persons', raseljene osobe. Europa je tu masu napuštenih, koji su predstavljali živuću grižnju savjesti radi najgoreg zločina počinjenog u povijesti čovječanstva, odstranila. Fizički. Gurnuvši te osobe prema Palestini. Gdje su se, izravno s brodova, išli boriti u jednom drugom ratu, za rađanje izraelske države. Današnje primanje te države u Europu imalo bi značaj stvarnog i iskrenog pokajanja. I ne samo to: Izrael koji bi bio dio Europe značio bi, makar simbolički, ponovno prihvaćanje tih 'displaced persons', na naš kontinent. Na kraju bi to od strane Europe bilo prihvaćanje odgovornosti radi toga što je doprinijela stvaranju palestinskog problema, zato što je mislila da se može obeštetiti žrtve jedne tragedije (Holokausta), lišavajući jedan narod (palestinski) njegove domovine. Kladim se da Europa neće biti sposobna za jedan takav velikodušni i maštoviti potez. A što vi mislite?". piše Wlodek Goldkorn.