RFE 26. III. NAPADAJI NA BISKUPE ZBOG KRITIKE

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 26. III. 2001. Hrvatski biskupi u proteklih godinu dana više su puta kritizirali novu hrvatsku vlast, zamjerajući joj nacionalnu i socijalnu neosjetljivost. Istodobno se crkveni vrh žestoko buni kad mu se spočitava politička pristranost. Prilog Ines Šaškor. Najnoviji je primjer predstojeći popis stanovništva. U Hrvatskoj će se obavljati od 1. do 15. travnja. Za njega vlada veliko zanimanje jer će se po prvi put utvrditi i demografske posljedice proteklog burnog desetljeća. Hrvatska je odlučila prihvatiti u svijetu uobičajeno načelo o dobrovoljnom iskazivanju nacionalne i vjerske pripadnosti, i Državni statistički zavod je uvrstio odgovarajuću napomenu u sam tekst popisnice. Biskupi su se zabrinuli za nacionalni i vjerski identitet Hrvata i u naputku da se građani ne moraju nacionalno i vjerski izjasniti prepoznali omalovažavanje vjere i narodnosti, pa čak i smišljenu tendenciju da se smanji broj Hrvata i katolika. Neki hijerarhiji bliski kolumnisti poput početnika u žutoj štampi prepričavaju čak navodna priželjkivanja među diplomatima u Zagrebu da broj Hrvata u Hrvatskoj ne pređe 50 posto. Hrvatski biskupi nisu toliko neuki da ne znaju da je dobrovoljnost iskazivanja vjerske i nacionalne pripadnosti standard civiliziranoga svijeta. Oni naprosto koriste svaku priliku za prigovor aktualnoj vlasti. U protekloj godini pojedini biskupi i svećenstvo u župama u više su navrata otvoreno iskazivali mrzovolju što je na vlast došla socijaldemokratsko-liberalna koalicija. S oltara se često govorilo o 'bezbožnoj' vlasti. U socijaldemokratima vide 'crvene', 'antikrista', a liberali su masoni i anacionalni kozmopolite. Neki hrvatski biskupi kao da žive u pretprošlom stoljeću u duhu izjave pape Pia IX. po kojemu je 'demokracija bezbožna zabluda'. Njihov politički svjetonazor blizak je desnici, stavovi o društvenim pitanjima konzervativni. Oni ne umiju prepoznati modernitet. Drugi vatikanski koncil još nije postao duhovna baština mnogih u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj. U takvom okruženju reformistički orijentirani zagrebački nadbiskup Josip Bozanić taktizira. Stvar je u tome da je u hrvatskom društvu nakon 10 godina došlo do političkog, socijalnog i kulturnog zaokreta, a u Crkvi nije. Nije problem to što biskupi imaju politička stajališta različita od aktualne vlasti, a bliska bivšoj vlasti, već što to ne priznaju. Ne odolijevajući politikantstvu, Crkva najviše šteti svome izvornom poslanju. Na tržištu političkih ideja sve su legitimne, ali trebaju kao takve biti i vrednovane. Kada Crkva govori o Ustavu, Haagu, BiH, promjenama u sudstvu, dignitetu Domovinskog rata i sl., izriče političke stavove. Biskupi pretendiraju na vječne istine i odbijaju da su u službi određene politike. I to one politike koju su građani masovno odbacili. U sveopćoj duhovnoj i moralnoj nesigurnosti koja zapljuskuje tranzicijsku Hrvatsku, institucija koja želi biti moralni autoritet udaljena je od običnih ljudi, ne dijeli njihov teški socijalni položaj, ne tješi i ne ohrabruje. I kada prepozna siromaštvo i glad i pokuša pomoći, to politički instrumentalizira, kao nedavno u Kninu. Vlast će se već nekako snaći s politiziranim biskupima. Uostalom, to joj je i posao. Ali što da rade građani, k tome u velikom broju vjernici? (RFE)