RFE 24. III. ZAGREBAČKA VLAST KUPUJE TRAMVAJE U INOZEMSTVU?

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 24. III. 2001. O velike igre oko zagrebačkih tramvaja piše Milan Gavrović. U Hrvatskoj su započele velike rasprave o tome smije li se jedan posao, vrijedan 300 milijuna maraka, na kome bi se moglo zaposliti pet tisuća ljudi, olako prepustiti strancima. Riječ je o skoroj velikoj nabavi novih tramvaja za Zagreb, o čemu je gradski pročelnik za gospodarstvo, Ladislav Prežigalo, izjavio: 'Nas se ne tiču ugovori s domaćim proizvođačima iz HDZ-ovog vremena'. Ali pitanje se postavlja sasvim drukčije; tiče li se tog gospodina, gradske pa i državne vlasti, hoće li se za 300 milijuna maraka zagrebačkih poreznih obveznika, zaposliti pet tisuća ljudi u Hrvatskoj - ili u Njemačkoj, Italiji i drugim zemljama Europske unije? Zatim, hoće li se tim poslovnim i proizvodnim izazovom, spasiti dijelovi tri nekada velike tvrtke ? Rade Končara, Đure Đakovića i Janka Gredelja ? ili će se nastaviti otpuštanja i stečajevi? Posljednjih su se dana javili i neki drugi glasovi, čak i u pismima čitatelja, koji dovode u pitanje sposobnost domaćih poduzeća da uopće naprave kvalitetan tramvaj. Kao da je to svemirski brod i kao da se u Hrvatskoj nisu projektirali i proizvodili i mnogo složeniji strojevi. Očito je riječ o jakom lobiranju, da se posao prepusti strancima. Zašto? Na to nema jasnog odgovora, osim što je Hrvatska, u proteklom desetljeću, dobro naučila, kako se maste brkovi i na poslovima koji stoje mnogo manje od 300 milijuna maraka. Taj će posao, međutim, na duži rok angažirati još veći novac. Nakon prvih sedamdeset, do 2010. kupit će se daljnjih 170 tramvaja. Zato je prije tri godine osnovan konzorcij spomenutih hrvatskih tvrtki, čiji tramvaji, usput rečeno, već desetljećima voze Zagrebom. Na tom poslu, one bi mogle postati i ozbiljan izvoznik. Možda su se i zato, sada kad je postalo vruće, uzbudili etablirani europski proizvođači: Siemens, AD Trans i Ansaldo-Breda. Svi oni nude tramvaje i to uz pomoć Europske banke, koja bi dala kredit i kontrolirala natječaj, po njenim, a možda i njihovim uvjetima. Prema onom što je dosad izišlo u javnost, zagrebačka gradska Vlada raširenih usta guta tu udicu. Istodobno, ne pokreće se akcija da posao kreditiraju domaće banke, iako se one guše u novcu, pa su milijarde dolara iznijele u inozemstvo. U Hrvatskoj, navodno, ne mogu davati zajmove zbog pravne nesigurnosti. Ali za veliki posao s tramvajima jamči grad; dakle država. Tu je sve sigurno. Kome onda trebaju strani krediti i izvođači? Riječ je, očito, o velikoj igri, pogotovo u trenutku goleme i rastuće nezaposlenosti u Hrvatskoj. Tko je bude vodio na pogrešan način, teško će opravdati funkcije na kojima se nalazi. (RFE)