IT-25.III. LA STAMPA- BALKANSKA KRIZA

ITALIJA LA STAMPA 25. III. 2001. Preokret "humanitarne nadležnosti" i njenih propovjednika "Još vojnika u misiji među ruševinama bivše Jugoslavije. Dvije stotine vojnika brigade Folgore držat će granicu između Kosova i Makedonije. To je daljnja etapa 'humanitarnog rata' kojega je Italija ponosni protagonist. Da, ali uz jednu pojedinost koja izokreće mapu snaga na terenu i ciljeve koje treba ostvariti: prije dvije godine talijanski su vojnici otputovali kako bi štitili Albance od genocidnog bijesa Srba, danas su na strani Srba kako bi porazili teroristički radikalizam Albanaca. 'Etički' rat ali s izokrenutim stranama. Svrstavanje suprotno onome u 'humanitarnoj' intervenciji u ratu na Kosovu potvrđuje sve dvojbe i nedoumice koje su pokretale kampanju protiv sudjelovanja u NATO-ovom ratu. Mnogo je bilo zvučnih izjava o 'humanitarnoj nadležnosti', ratu pretvorenom u plemenitu međunarodnu pomoć za spas Albanaca žrtava srpskih okrutnosti, neprestanom lovu na Miloševića, proglašenog 'novim Hitlerom', dala se bezuvjetna potpora OVK-a, šutilo se glede najesktremnijih komponenata koji su zastupali stvaranje apstraktne 'velike Albanije' čije se posljedice osjećaju. Protiv ideologije 'etičkog rata' skupila se u Italiji jedna složena fronta koja je uključivala najtradicionalnije sastavnice pacifističkog bloka i ljevice koja je bila protiv demonizacije Miloševića, te jednu sastavnicu koja jest bila 'proatlantska' ali se ipak nadahnjivala političkim realizmom. Sastavnica koja je, između ostalih, uključivala urednika 'Limesa' lista za geopolitiku Lucia Carracciola i komentatore poput Sergia Romana, koji se poglavito pitao koji su ciljevi stabilizacije nemirnog balkanskog područja ostvareni 'humantarnim' bombardiranjem Beograda, i da li se događa paradoks jačanja napetosti, te čak i povećanje civilnih žrtava i izbjeglica, meta neiskorjenjive etničke mržnje predodređenih brojčano rasti bez mogućnosti zaustavljanja. Alessandro Curzi, urednik lista 'Liberazione', dnevnika stranke 'Rifondazione comunista', nedvojbeno osjeća ozračje potvrđivanja najgorih predviđanja, te u uključivanju talijanskih vojnika u akciji protiv Albanaca vidi simptom onoga što naziva 'lakoumnošću' onih koji su donijeli odluku o vojnoj intervenciji na Kosovu: 'Raširila se ideja, koju dijeli i Masssimo D'Alema u njegovoj knjizi posvećenoj Kosovu, da je dovoljno ukloniti Miloševića da se kao čarobnim štapićem riješe svi problemi vezani uz raspad bivše Jugoslavije. Ustrajali su na tome toliko da su Miloševića nazvali novim Hitlerom kojega treba poraziti pod svaku cijenu i gajili su potpuno suučesništvo s tim istim OVK-om kojega se danas na skupu na vrhu europskih vlada u Stockholmu označava kao organizaciju terorističke naravi. Pogrešno su procijenili i pogrešno su predviđali'. Strane se okreću. Nitko u 'intervencionističkom' bloku nije mogao predvidjeti vojno uključivanje uz Srbe, istih onih snaga koje su samo prije dvije godine vodile dug i krvav rat na strani Albanaca a protiv Srba. Preokret koji zvuči gotovo kao paradoks. Kao da su veliki pojmovi poput 'humanitarne obveze', 'etičkog rata', 'moralnog pomaganja', ishlapili, nesposobni suočiti se s činjeničnom stvarnošću, mnogo manje zanosnom.", piše Pierluigi Battista.