IT-21.III. - LA STAMPA- NATO KOSOVO I MAKEDONIJA

ITALIJA LA STAMPA 21. III. 2001. NATO i hodnja unatrag "Trokut posljednje balkanske barutane, između Makedonije, Kosova i Srbije, pali se pred poluzatvorenim očima oko 40.000 vojnika NATO-a smještenih i zatečenih u području. Makedonska vojska upravo ovih sati pokreće 'konačnu navalu' protiv albanskih gerilaca, u pokušaju da ih protjeraju iz pogođenoga područja Tanuševca i Tetova. Još jednom tisuće izbjeglica, Albanaca, makedonskih Slavena, Turaka, očajnički se kreću od jednog do drugog mjesta. (...) U međuvremenu novi predsjednik Bush, birajući najgori trenutak da to kaže, ponovno potvrđuje poznatu namjeru da smanji američke snage na Balkanu. Jedini koji iz tolike zbrke izvlači poneku promičbenu prednost i prestiž jest novi jugoslavenski čelnik, Vojislav Koštunica, koji je savršeno pogodio metu primjetivši: 'To je još jedan dokaz koliko je nedjelotvoran NATO bio ovih godina'. Toliko nedjelotvoran, dodajemo mi, da je dopustio srpskim vojskama, kojima zapovijedaju isti srpski generali koji su pokrenuli agresiju na Kosovu 1999., da se vrate upravo u srce zapaljivog trokuta: odnosno u granični pojas, dolinu Preševa, odakle je NATO tada prisilio razbijene beogradske postrojbe na povlačenje. Sada ih pak prisiljava da je ponovno zaposjednu i preuzmu vojni nadzor nad dolinom, s očitim ciljem, koji izbija tek posredno iz riječi glavnog atlantskog tajnika: za račun zapadnjaka izvući kestenje iz vatre. Tako da se omražena srpska vojska, umjesto NATO- a, suoči s kosovarskim gerilcima koji su iz tog pojasa, nazovimo ga neutraliziranim, nastavili gotovo neometano voditi terorističke upade protiv Srbije i protiv Makedonije. Ta zamisao nije mogla biti eksplozivnija, biti više na vlastitu štetu, i neodgovornija; poput bacanja tona dinamita u vulkan u erupciji. NATO, Sjedinjene Države, Europska Unija tako riskiraju spiskati, u nekoliko dana, golemu humanitarnu i političku baštinu koju su skupili oružanom intervencijom u obrani kosovarskog pučanstva. Riskiraju destabalizirati nestabilnu srpsku demokraciju potpaljujući revanšizam bivših miloševićevskih radikala i rasista. Riskiraju izgubiti potporu umjerenih albanskih snaga Kosova i Makedonije, koje sada vide svoje zajednice stisnute između čekića srpske vojske na sjeveru i nakovnja jedne makedonske falange na jugu, pozvane da ne pokazuje nikakvu toleranciju, i koja sigurno neće koristiti svilenu rukavicu u represiji. No nije Makedonija, gdje je do jučer trećina albanskog stanovništva mirno živjela u insutitucijama i trgovini s dvije trećine Slavena, ključ stanja. Ključ je na Kosovu. Do kada će područje, koje nastanjuje dva milijuna stanovnika koji govore albanski, ostati mrtva duša na međunarodnom planu, bez autonomije, bez neovisnosti, bez svojih vojnika i redovnih policajaca, do tada će ekstremisti raznih 'albanskih oslobodilačkih vojski' sami stvarati i širit će se, s neriješenog Kosova, na srpske, makedonske, pa čak i crnogorske teritorije. Zapad se izlaže opasnosti da izgubi sve što je zaradio. Ako odustaje od toga da se svojim oružjem suoči s ekstremistima, ako uz to odustaje politički riješiti konstitucionalno stanje Prištine, mogao bi postati odgovoran za tko zna koji po redu, i najduži, i najširi, međubalkanski rat.", piše Enzo Bettiza.