RFE 17. III. VELIKI POVRATAK SRPSKE EKONOMSKE ELITE U ZAGREB

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 17. III. 2001. Zagreb: trgovina sa Srbijom. Prilog Milana Gavrovića. Sljedećeg tjedna će u utorak u Zagrebu boraviti 400 jugoslavenskih privrednika. Oni uzvraćaju posjet hrvatskim gospodarstvenicima, koji su prošle godine bili u Beogradu. Raspravljat će se, naravno, o obnavljanju poslovnih veza. Nedavno su jednog uglednog beogradskog glumca u emisiji Hrvatske televizije o obnavljanju kulturne suradnje pitali kolika mu je plaća? Čovjeku je bilo vidno neugodno, a onda je odgovorio: 98 maraka. Veća od toga u Hrvatskoj je socijalna pomoć, dok su prosječne plaće glumaca od 800 do tisuću maraka. Znači li to da oni žive toliko bolje? Naravno da ne. U Zagrebu je sve mnogo skuplje nego u Beogradu - osim deviza. Marke su u Hrvatskoj jeftine, a u Srbiji skupe. A one su jedino mjerilo preko kojega se preračunavaju cijene. To je istodobno i najveća kočnica ponovnom jačanju međusobne trgovine; mnogo veća od politike koja, po starom običaju, zaostaje za ekonomijom. Još postoji relativno oštar režim viza, a umjesto preko domaćih, platni se promet odvija preko njemačkih banaka. Pa ipak, u prošloj je godini robna razmjena utrostručena, na još uvijek je skromnih 136 milijuna dolara. Sve se međutim svodi na iste tvrtke, koje su radile i prije, i kojima najčešće nisu smetali ni rat, ni sankcije; iz Hrvatske to je Naftovod, Ina, Kraš, Podravka... Dok se u Zagrebu očekuje 400 jugoslavenskih privrednika koji uzvraćaju prošlogodišnji posjet hrvatskim gospodarstvenicima, poslovanje Slovenije i Jugoslavije već je dobilo znatno ubrzanje. Kako to kad je uz skupe devize u Jugoslaviji skupa i slovenska roba? Iako je, usput rečeno, Slovenija za razliku od Hrvatske, uvijek pazila da prejakim domaćim novcem ne uguši svoj izvoz. Odgovor je jednostavan: ono što smeta trgovini, može pogodovati investicijama. Male plaće, pa i za stručnjake, kao i ukupni mali troškovi poslovanja, uvijek su privlačili strane ulagače. Oni dolaze iz Slovenije u Jugoslaviju bez jezičnih problema i bez potrebe posebnog upoznavanja. Prema procjeni poznatog Jože Menzingera, Slovenija će uskoro biti najveći strani investitor u Jugoslaviji. Je li to put i za Hrvatsku? Dobro je svako rješenje koje daje rezultate. Pa ipak, Hrvatska i Slovenija nisu isto; Hrvatska godinama ne investira ni kod kuće, a uz golemu nezaposlenost svaki je izvoz kapitala sumnjiv posao. Samo privreda u usponu može ozbiljno ulagati i u inozemstvu. Tako se obnavljanje suradnje s Jugoslavijom uklapa u aktualne hrvatske rasprave - je li devizni tečaj realan i kakav je položaj industrije, posebno izvozne. Kako to obično biva, život bi i tu mogao lakše dovesti do raspleta, od užarenih polemika ekonomista i političara. (RFE)