FR-YU-BA-HR-programi-Oružani sukobi-Diplomacija-Vlada-Političke stranke FRA-LE MONDE 16.3.01. USKORO ĆE PO BIH I SRBIJI KRSTARITI KOMISIJE ZA ISTINU I MIRENJE FRANCUSKALE MONDE16. III. 2001.'Istina i pomirba', programi koji se
razlikuju u Bosni i u Srbiji"Najprije Bosna i Hercegovina, a onda Srbija, trebale bi uskoro dobiti svaka svoje komisije za istinu i za pomirbu (CVR) i tako krenuti putem zemalja Latinske Amerike koje izlaze iz vojnih diktatura i južne Afrike koje napuštaju desetljeća apartheida.U početku pustolovine, nevladine su organizacije (ONG) izazivale vlast u zemlji. To su muškarci i žene koji su iskreni antinacionalisti. U Sarajevu Jakob Finci, predsjednik židovske zajednice u Bosni, kojemu pomažu Srđan Dizdarević, predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava i intelektualci iz Kluba 99. U Beogradu, Veran Matić, direktor radija B-92 i jedan od najuglednijih srbijanskih novinara i Sonja Liecht, predsjednica zaklade Soros.Zamisao o povjerenstvu za istinu i za pomirbu rodila se u Sarajevu 1998., a u Beogradu 1999. Sada je podupiru stotine nevladinih organizacija iz bivše Jugoslavije i iz inozemstva. Prihvaćaju je i nove vlade u obje zemlje, vlada koju u Bosni predvodi Socijaldemokratska stranka, a u Srbiji stranka Vojislava Koštunice
FRANCUSKA
LE MONDE
16. III. 2001.
'Istina i pomirba', programi koji se razlikuju u Bosni i u Srbiji
"Najprije Bosna i Hercegovina, a onda Srbija, trebale bi uskoro
dobiti svaka svoje komisije za istinu i za pomirbu (CVR) i tako
krenuti putem zemalja Latinske Amerike koje izlaze iz vojnih
diktatura i južne Afrike koje napuštaju desetljeća apartheida.
U početku pustolovine, nevladine su organizacije (ONG) izazivale
vlast u zemlji. To su muškarci i žene koji su iskreni
antinacionalisti. U Sarajevu Jakob Finci, predsjednik židovske
zajednice u Bosni, kojemu pomažu Srđan Dizdarević, predsjednik
Helsinškog odbora za ljudska prava i intelektualci iz Kluba 99. U
Beogradu, Veran Matić, direktor radija B-92 i jedan od
najuglednijih srbijanskih novinara i Sonja Liecht, predsjednica
zaklade Soros.
Zamisao o povjerenstvu za istinu i za pomirbu rodila se u Sarajevu
1998., a u Beogradu 1999. Sada je podupiru stotine nevladinih
organizacija iz bivše Jugoslavije i iz inozemstva. Prihvaćaju je i
nove vlade u obje zemlje, vlada koju u Bosni predvodi
Socijaldemokratska stranka, a u Srbiji stranka Vojislava Koštunice
i Zorana Đinđića.
Raspra o naravi budućih povjerenstava ipak se održala u objema
zemljama i između ove dvije zemlje. Promicatelji CVR-a plaše se da
bi vlast u Beogradu mogla promijeniti izvornu zamisao o radu na
ispitivanju savjesti, kroz koji bi se jedna zajednica pomirila s
drugom. Predsjednik Koštunica koji smatra da samo Srbi mogu suditi
Srbima, mogao bi uporabiti CVR kako bi pobio ulogu Međunarodnog
kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY).
Predsjednik zajednica ONG-a u Bosni 'Istina i pomirba', Jakob Finci
misli da je takvo povjerenstvo u Bosni i Hercegovini prijeko
potrebno: 'Nakon rata, povijest uvijek pišu pobjednici i ovdje,
budući da imamo trojicu pobjednica, zapravo trojicu pobijeđenih,
svaka zajednica piše svoju vlastitu povijest. No to će nas za
dvadeset godina dovesti do novog rata, kaže. Na Balkanu se mit o
žrtvi lako stvara, ali nitko ne želi preuzeti ni najmanju
odgovornost. Kao da su Marsovci sletjeli na ovo područje i počinili
sve te zločine! Treba utvrditi činjenice i treba nam
psihoterapija.'
No on je također zabrinut za program u Srbiji: 'Podupiremo program
Verana Matića i nevladinih organizacija, kaže, ali za razliku od
Vojislava Koštunice, ne mislimo da ŠtakvoĆ povjerenstvo treba
zamijeniti Međunarodni kazneni sud. (...) Ratnim se zločincima
mora suditi i oni moraju biti kažnjeni. Mislimo da je ICTY neovisan
sud, dok su naši sudovi u bivšoj Jugoslaviji, u Sarajevu i u
Beogradu, još pod nadzorom političke vlasti. Zato, želimo li CVR
koji će utvrditi istinu, hoćemo da ICTY utvrdi krivnju'.
'Koštuničin program, misli Srđan Dizdarević, ima politički cilj:
zadovoljiti, pa i pomiriti žrtve i nacionaliste. Dok programi
bosanskih i srbijanskih nevladinih organizacija imaju zadaću da
potuku nacionaliste i denazificiraju bivšu Jugoslaviju, napose
Srbiju'.
U Beogradu, Veran Matić napominje da ministar zadužen za izradu
srbijanskog programa, šef diplomacije Goran Svilanović, dolazi iz
Građanskog saveza koji je za rata bio više nevladina organizacija,
nego politička stranka. 'No ako povjerenstvo za istinu i za pomirbu
bude služilo ovim ili onim političkim interesima, nećemo ga
podupirati i pokrenut ćemo drugu inicijativu'. On želi da
srbijanska vlada razuvjeri Međunarodni kazneni sud u svezi sa
zadaćama budućeg povjerenstva za istinu i za pomirbu.
Florence Hartmann, službena predstavnica glavne tužiteljice ICTY-
ja napominje da je 'Sud u načelu sklon povjerenstvu za istinu i za
pomirbu, jer je to proces koji nadopunjuje pravosuđe. U Bosni i
Hercegovini, podupiremo program koji ne skriva nikakve nejasnoće.
Jakob Finci i Srđan Dizdarević (...) žele ostvariti bitan pomak u
bosanskom društvu. U Srbiji je problem što je Vojislav Koštunica
prikazao CVR kao zamjenu za ICTY. Drugi je problem što nijedna žrtva
srbijanske vojske ne živi u zemlji. CVR bi, dakle, mogao koristiti
istini, da Srbi doznaju o ratnoj stvarnosti, ali hoće li ona
pridonijeti pomirbi? Ne želi li Koštunica pomirbu između samih
Srba?', pita.
Pitanje je tko i gdje bi mogao svjedočiti. Hrvatska, Crna Gora i
Kosovo nemaju sličnih programa. U Bosni i Hercegovini, koja je bila
izravno poprište rata, instanca bi barem mogla poslužiti dijalogu
između zajednica. Ali u Srbiji, gdje rata nikada nije bilo (osim
NATO-ovih zračnih napada)?
Veran Matić želi da se u njemu nađu srpske žrtve rata, ali i oni koji
su odgovorni za zločine. No zašto bi ubojice došli da svjedoče, kada
zakon kaže da se ratnim zločinima počinjenim u bivšoj Jugoslaviji
mora suditi na Međunarodnom sudu, ili na sudovima pravde pojedinih
država?', iz Beograda i iz Sarajeva izvješćuje R.O.