AU 15.III.-APA-NOVI VELIKI RAT NA BALKANU?

AUSTRIJA AUSTRIJSKA NOVINSKA AGENCIJA - APA 15. III. 2001. Albanski nacionalizam u napredovanje: prijeti li novi rat? "Stoljećima su Albanci pod Osmanlijskim carstvom bili ujedinjeni. Danas žive dijelom velike manjine na Kosovu, u Makedoniji, u Crnoj Gori i na sjeveroistoku Grčke. No dok Albanija službeno odbija zamisao o 'velikoj Albaniji', gerilske se skupine u južnoj Srbiji i na sjeveru Makedonije bore za ujedinjenje albanski naseljenih područja. To bi moglo prerasti u idući veliki problem na Balkanu. Za razliku od zamisli o velikoj Srbiji, zamisao o velikoj Albaniji ne provodi vodeća politika. Koliko potpore među albanskim stanovništvom imaju albanski dragovoljci koji žele ostvariti stari san o velikoj Albaniji s glavnim gradom Prištinom, doista se ne može procijeniti. Točno je na žalost da se ponajprije na Kosovu a ni u Makedoniji albanski političari i intelektualci ne javljaju za riječ. Naprotiv: pod izgovorom 'diskriminacije albanskoga naroda' uglavnom se čak opravdava postupak ekstremista. Upravo to stalno ponavljanje 'povijesne uloge žrtve' jednoga naroda, bitno je obilježje nacionalizma. Baš su na tu kartu igrali srpski i hrvatski političari i intelektualci i manipulirane i instrumentalizirane ljude 'zaslijepljeni nacionalizmom' poveli u rat da bi prekinuli to 'povijesno poniženje'. Može se naslutiti strah da bi oružani obračuni u južnoj srpskoj tampon zoni i na granici s Makedonijom mogli biti tek početak novog balkanskog rata. Ako se borbe jugoslavenskih odnosno makedonskih sigurnosnih snaga i albanskih dragovoljaca intenziviraju i ako dođe do etničkih sudara i u drugim dijelovima Makedonije, prijeti strašan scenarij da će se sukob proširiti na cijeli Balkan. Makedonske susjedne zemlje Albanija, Jugoslavija, Grčka i Bugarska koje su povijesno gledano već češće pružale svoje nacionalističke senzore prema Makedoniji zbog teritorijalnog širenja, mogle bi se uplesti u sukob - jednako kao i Turska koja pri intervenciji Grčke ne bi ostala prekriženih ruku. Ne treba zaboraviti ni postrojbu KFOR pod NATO-ovim vodstvom. No nacionalizam se ne može pobijediti nacionalizmom. To nije dokazala samo povijest na Balkanu. Albanske misli o nacionalnoj državi manifestirane su prvi put 1878. godine. 'Liga za obranu prava albanske nacije' (nazvana po mjestu utemeljenje i 'Ligom iz Prizrena', tražila je ujedinjenje svih albanskih područja na jugoistoku Europe. U tijeku XX. stoljeća (Prvi i Drugi balkanski rat, Prvi svjetski rat, Drugi svjetski rat, jugoslavenski građanski rat) na Balkanu su se stalno mijenjale granice, ali dakako (veliko)albanske želje nisu se uzimale u obzir. Doduše je 1912. uz presudnu pomoć Austro- Ugarske ustrojena Albanija (da bi se zaustavile teritorijalne želje Rusima jako naklonjenih Srba), ali u toj novoj državi nisu dobila mjesto sva područja nastanjena Albancima (ponajprije Kosovo). Albanci su samo tijekom Drugog svjetskog rata bili pred ostvarenjem svojih nacionalnih snova. Uz veliku potporu fašističke Italije integrirani su veći dio Kosova, zapadna Makedonija kao i dijelovi Grčke i Crne Gore u veliku Albaniju. No poslije kapitulacije Italije 1943. godine i oslobođenja Tirane od nacionalfašističke vladavine svršetkom 1944., umrla je i velikoalbanska država", piše Žarko Radulović/APA.