AT-YU-E-SUKOBI-Oružani sukobi AU 15.III.-APA-NOVI VELIKI RAT NA BALKANU? AUSTRIJAAUSTRIJSKA NOVINSKA AGENCIJA - APA15. III. 2001.Albanski nacionalizam u napredovanje: prijeti li novi rat?"Stoljećima su Albanci pod Osmanlijskim
carstvom bili ujedinjeni. Danas žive dijelom velike manjine na Kosovu, u Makedoniji, u Crnoj Gori i na sjeveroistoku Grčke. No dok Albanija službeno odbija zamisao o 'velikoj Albaniji', gerilske se skupine u južnoj Srbiji i na sjeveru Makedonije bore za ujedinjenje albanski naseljenih područja. To bi moglo prerasti u idući veliki problem na Balkanu.Za razliku od zamisli o velikoj Srbiji, zamisao o velikoj Albaniji ne provodi vodeća politika. Koliko potpore među albanskim stanovništvom imaju albanski dragovoljci koji žele ostvariti stari san o velikoj Albaniji s glavnim gradom Prištinom, doista se ne može procijeniti. Točno je na žalost da se ponajprije na Kosovu a ni u Makedoniji albanski političari i intelektualci ne javljaju za riječ. Naprotiv: pod izgovorom 'diskriminacije albanskoga naroda' uglavnom se čak opravdava postupak ekstremista.Upravo to stalno ponavljanje 'povijesne uloge žrtve' jednoga naroda, bitno je obilježje nacionalizma. Baš su na tu kartu igrali srpski i hrvatski političari i intelektualci i manipulirane i
AUSTRIJA
AUSTRIJSKA NOVINSKA AGENCIJA - APA
15. III. 2001.
Albanski nacionalizam u napredovanje: prijeti li novi rat?
"Stoljećima su Albanci pod Osmanlijskim carstvom bili ujedinjeni.
Danas žive dijelom velike manjine na Kosovu, u Makedoniji, u Crnoj
Gori i na sjeveroistoku Grčke. No dok Albanija službeno odbija
zamisao o 'velikoj Albaniji', gerilske se skupine u južnoj Srbiji i
na sjeveru Makedonije bore za ujedinjenje albanski naseljenih
područja. To bi moglo prerasti u idući veliki problem na Balkanu.
Za razliku od zamisli o velikoj Srbiji, zamisao o velikoj Albaniji
ne provodi vodeća politika. Koliko potpore među albanskim
stanovništvom imaju albanski dragovoljci koji žele ostvariti stari
san o velikoj Albaniji s glavnim gradom Prištinom, doista se ne može
procijeniti. Točno je na žalost da se ponajprije na Kosovu a ni u
Makedoniji albanski političari i intelektualci ne javljaju za
riječ. Naprotiv: pod izgovorom 'diskriminacije albanskoga naroda'
uglavnom se čak opravdava postupak ekstremista.
Upravo to stalno ponavljanje 'povijesne uloge žrtve' jednoga
naroda, bitno je obilježje nacionalizma. Baš su na tu kartu igrali
srpski i hrvatski političari i intelektualci i manipulirane i
instrumentalizirane ljude 'zaslijepljeni nacionalizmom' poveli u
rat da bi prekinuli to 'povijesno poniženje'.
Može se naslutiti strah da bi oružani obračuni u južnoj srpskoj
tampon zoni i na granici s Makedonijom mogli biti tek početak novog
balkanskog rata. Ako se borbe jugoslavenskih odnosno makedonskih
sigurnosnih snaga i albanskih dragovoljaca intenziviraju i ako
dođe do etničkih sudara i u drugim dijelovima Makedonije, prijeti
strašan scenarij da će se sukob proširiti na cijeli Balkan.
Makedonske susjedne zemlje Albanija, Jugoslavija, Grčka i Bugarska
koje su povijesno gledano već češće pružale svoje nacionalističke
senzore prema Makedoniji zbog teritorijalnog širenja, mogle bi se
uplesti u sukob - jednako kao i Turska koja pri intervenciji Grčke
ne bi ostala prekriženih ruku. Ne treba zaboraviti ni postrojbu
KFOR pod NATO-ovim vodstvom.
No nacionalizam se ne može pobijediti nacionalizmom. To nije
dokazala samo povijest na Balkanu. Albanske misli o nacionalnoj
državi manifestirane su prvi put 1878. godine. 'Liga za obranu
prava albanske nacije' (nazvana po mjestu utemeljenje i 'Ligom iz
Prizrena', tražila je ujedinjenje svih albanskih područja na
jugoistoku Europe.
U tijeku XX. stoljeća (Prvi i Drugi balkanski rat, Prvi svjetski
rat, Drugi svjetski rat, jugoslavenski građanski rat) na Balkanu su
se stalno mijenjale granice, ali dakako (veliko)albanske želje
nisu se uzimale u obzir. Doduše je 1912. uz presudnu pomoć Austro-
Ugarske ustrojena Albanija (da bi se zaustavile teritorijalne
želje Rusima jako naklonjenih Srba), ali u toj novoj državi nisu
dobila mjesto sva područja nastanjena Albancima (ponajprije
Kosovo).
Albanci su samo tijekom Drugog svjetskog rata bili pred ostvarenjem
svojih nacionalnih snova. Uz veliku potporu fašističke Italije
integrirani su veći dio Kosova, zapadna Makedonija kao i dijelovi
Grčke i Crne Gore u veliku Albaniju. No poslije kapitulacije
Italije 1943. godine i oslobođenja Tirane od nacionalfašističke
vladavine svršetkom 1944., umrla je i velikoalbanska država", piše
Žarko Radulović/APA.