IT-YU-BA-krize-Politika IT-15.III-LA STAMPA-NA BALKANU SPREMNI ZA SAMOODREĐENJE ITALIJALA STAMPA15. III. 2001.Etnička salata"Dvije godina nakon rata između NATO-a i Srbije cijelo područje koje je rat trebao pacificirati u punom je
kolapsu. Balkan je nestabilniji no što je bio uoči konferencije u Rambouilletu. Žarišta napetosti, najave novih sukoba i krvoprolića umnožavaju se. Točno puta četiri. I moglo bi biti od neke koristi (i pouke) danas napraviti inventuru. Bosanski Hrvati koji su daleko od toga da bi bili zadovoljni daytonskim sporazumima iz 1995., sada ih razvrgavaju i bojkotiraju, pa i bez ohrabrenja u tom smislu iz Zagreba. Tuđmanovo nasljeđe još uvijek snažno djeluje.Tendencija je vrlo jasna i, ako je se neće prekinuti na vrijeme, dovest će do podjele Bosne, ponovno po etničkim crtama, koje bi bilo praktički nemoguće iscrtati unatoč onoga što se već tragično dogodilo. Misliti da se sve može dogoditi bez prolijevanja krvi čista je iluzija. Crna Gora koja je, kako bi se oslabio Miloševićev režim, otvoreno ohrabrivana (posebice od Sjedinjenih Država) u smjeru jednog secesionističkog referenduma, sada nastavlja ustrajavati na pravcu secesionizma i ostvarivanja neovisnosti iako
ITALIJA
LA STAMPA
15. III. 2001.
Etnička salata
"Dvije godina nakon rata između NATO-a i Srbije cijelo područje
koje je rat trebao pacificirati u punom je kolapsu. Balkan je
nestabilniji no što je bio uoči konferencije u Rambouilletu.
Žarišta napetosti, najave novih sukoba i krvoprolića umnožavaju
se. Točno puta četiri. I moglo bi biti od neke koristi (i pouke)
danas napraviti inventuru. Bosanski Hrvati koji su daleko od toga
da bi bili zadovoljni daytonskim sporazumima iz 1995., sada ih
razvrgavaju i bojkotiraju, pa i bez ohrabrenja u tom smislu iz
Zagreba. Tuđmanovo nasljeđe još uvijek snažno djeluje.
Tendencija je vrlo jasna i, ako je se neće prekinuti na vrijeme,
dovest će do podjele Bosne, ponovno po etničkim crtama, koje bi bilo
praktički nemoguće iscrtati unatoč onoga što se već tragično
dogodilo. Misliti da se sve može dogoditi bez prolijevanja krvi
čista je iluzija. Crna Gora koja je, kako bi se oslabio Miloševićev
režim, otvoreno ohrabrivana (posebice od Sjedinjenih Država) u
smjeru jednog secesionističkog referenduma, sada nastavlja
ustrajavati na pravcu secesionizma i ostvarivanja neovisnosti iako
to zapadu (uključujući i Sjedinjene Države) nije više po volji.
No Koštunica nije dovoljan, i neće biti dovoljan, crnogorskim
secesionistima, koji žele biti gospodari u svojoj kući. Zna se kako
idu te stvari: kada se počne više se ne može stati. I u ovom slučaju
će Zapad morati objasniti Srbima, koji su glasovali za Koštunicu
kako bi okončali s ratom, kako i zašto će opet njihova srpska braća
morati ići iz Crne Gore. To su tragedije koje se najavljuju, dok je
na druga dva fronta rat već u tijeku. I u izvoru oba stoji neka vrsta
otvarača koji se zove Oslobodilačka vojska Kosova. Zapravo je ta
vojska, za koju se još nije razjasnilo tko ju je naoružao, preuzela
inicijativu otvaranja čak dvije bojišnice.
Prve na srpskom teritoriju, u tampon zoni širokoj oko 5 kilometara
koja je trebala držati srpske vojnike dalje od granice s Kosovom.
Druga je na makedonskom teritoriju. I u jednom i u drugom slučaju
potpuno je očito da je cilj OVK-a osvajanje novih teritorija za
jednu budući jednoetičku veliku Albaniju. Tome je podređen cilj,
manji i komplementaran, držanja cijelog područja u uvjetima općeg
nereda, sa ciljem nastavljanja neometanog nadzora nad kriminalnim
trgovinama s kojima je vodstvo OVK-a, koje je previše olako
proglašeno demokratskim od NATO-a, vrlo blisko. NATO koji je
zatvorio jedno oko pred obrnutim etničkim čišćenjem na Kosovu,
izgleda kao da nije u stanju poduzeti išta ozbiljno kako bi se
suočio s ta četiri žurna stanja.
A Sjedinjene Države Georgea Busha očito su u povlačenju, te se NATO
ne može otkloniti od te logike dok Europljani nemaju ni instrumnete
ni političke volje da predlože neku drugu. Svi signali koje mjesni
spletkari svakog kova dobivaju ohrabruju ih da nastave i da čine još
gore. Što znači da se treba pripremiti na najgore.", piše Giulietto
Chiesa.