YU-POLITIKA-8.3. KAKO PRONAĆI SAVEZNIKA

SRBIJA POLITIKA 8. III. 2001. Kako će Jugoslavija naći sebi saveznika "Jugoslavija mora naći saveznike, i nikada ne bi smjela sebi dozvoliti da dođe u situaciju da državi zaprijeti rat, a da nema takav siguran oslonac! O ulasku zemlje u neki od postojećih saveza, ili o stvaranju nekog novog, konačnu riječ bi trebao dati narod na referendumu," glavno je upozorenje sveučilišnoga profesora generala Milinka Stišovića, koji u najnovijem broju "Vojnog dela" razmatra problem savezništva u funkciji zaštite nacionalnih interesa SRJ. "Sve zemlje koje brinu o svojoj obrani, pa i naša, sve češće, umjesto oslonca na vlastite snage, prihvaćaju neki oblik kolektivne sigurnosti. Također, svatko u međunarodnim odnosima, bez obzira na veličinu i ukupnu društvenu moć, teži imati što više pouzdanih saveznika i prijatelja, posebno ako mu je zemlja ugrožena. To je životno pitanje svake države," ističe general. (?) Stišović posebno naglašava kako male zemlje sve više bježe pod okrilje postojećih integracija velikih sila, a ne UN, jer je veliki centri moći na neki način podcjenjuju ili omalovažavaju... Za SRJ je izbor savezništva "veoma složen problem", a nužno je da se, u postojećoj vojnoj i političkoj situaciji u svijetu, strateški odredi prema mogućim saveznicima i zemljama koje imaju najsličnije ciljeve. Ako bismo se isključivo sami branili, prijeti bezizlazna situacija, i bez - obzira na stupanj modernizacije vlastitih oružanih snaga - nacionalne interese bismo morali braniti svim raspoloživim sredstvima. Posebno nakon agresije NATO-a na našu zemlju nametnuli su se neki novi pogledi i pouke. Nije sporno da su Rusija, Indija i Kina, kao velike sile, imale pozitivnu ulogu u zaustavljanju te agresije, ali postoji problem fizičke udaljenosti, kao i geopolitički problemi koji se ne mogu zaobići. Na primjer, Rusija je prvorazredna svjetska sila, koju respektira Zapad, ali njene unutrašnje prilike tek se trebaju popraviti. U međuvremenu je SAD, a prije svega NATO, potiskuju u "granice kontinentalne sile" i zato je mogućnost stvaranja savezništva s njom otežana. Savezništvo sa susjedima SRJ, smatra general, sada nije realno, jer su oni u različitim fazama integracije s Atlantskim paktom i Europskom unijom. Agresija NATO-a pokazala je da sigurnost SRJ može biti ugrožena iz zemalja koje nas okružuju, svako njihovo buduće ponašanje prema nama zavisit će o velikim silama i teritorijalnih pretenzija. Problem je utoliko veći što su se savezi balkanskih država mučno ostvarivali i kratko trajali. Teško je vjerovati da bi se zamisao o svebalkanskom savezu, koja je obnovljena sredinom devedesetih, mogla brzo ostvariti. Ali ona bi bila veoma zanimljiva. Stanovništvo Balkana je uglavnom pravoslavno, te je mogućnost vjerskog sukoba gotovo isključena. Takva asocijacija imala bi pedesetak milijuna stanovnika i površinu koja bi je svrstala u najveće zemlje Europe. Time bi se ostvario koncept regionalne sigurnosti, kao integralni dio europskog identiteta... To, međutim, ostaje zasad kao nada. Ostaje i napor da se u očuvanju vitalnih nacionalnih vrijednosti pronađe zajednički interes SRJ s vodećim zemljama Zapada. Ta mogućnost je sada uvjetovana stvarnošću u vidu prisustva Kfora na Kosovu i Metohiji... Svi spomenuti interesni oblici regionalne sigurnosti, zaključuje general Stišović, za SRJ su manje ili više prihvatljivi. Teško je opredijeliti se za određenu zemlju ili grupaciju saveznika, jer svako savezništvo - recimo Partnerstvo za mir, ili savez s Rusijom i Bjelorusijom ima pogodnosti, ali i ograničenja. Zato je neophodna sveobuhvatna analiza o tim prednostima i manama, ali i o posljedicama za suverenitet zemlje, prije nego što se odredi orijentacija ka određenim oblicima kolektivne sigurnosti