DE-YU-BA-HR-KRIZE-Vlada-Gospodarstvo/poslovanje/financije-Nac. manjine i etn. zajednice RDW 10. III. CRNOGORCI-HRVATI U BIH I KOSOVARI TRAŽE NEOVISNOST NJEMAČKI RADIO - RDW10. III. 2001.Zapadu nedostaje koncept za Balkan, komentar
Burkharda Bischofa.Na europskom području ugroženom političkim potresima - Balkanu - ponovo se puca, ponovo se vode borbe, ponovo vlada snažna kriza. Napadi albanskih gerilaca u južnosrpskoj Preševskoj dolini i u graničnom području prema Makedoniji; nastojanja bosanskih Hrvata da odustanu od Daytonskog sporazuma; pojačana nastojanja Crne Gore oko stjecanja neovisnosti i napori u Vojvodini oko ponovnog postizanja autonomije koju im je oteo Milošević. Uza sve to je i dalje krhka situacija u zemlji koja je ključna za buduću stabilnu ili pak trajno nemirnu jugoistočnu Europu, dakle u Srbiji. Beogradska vladajuća koalicija DOS ni u kojem slučaju nije još čvrsta. Gospodarsko i socijalno stanje je katastrofalno, Srbija je u međuvremenu najsiromašnija zemlja u Europi iza Albanije i Moldavske. K tomu još dolazi prisna isprepletenost gospodarstva, politike i mafije, naslijeđena iz Miloševićevog doba koja baš ne olakšava nužnu opću reformu gospodarstva. Ako srpskoj vladi ne uspije vlastitom pučanstvu donekle olakšati tešku sudbinu i Srbima nakon godina propadanja, raspada i izolacije pokazati da na kraju tunela postoji svjetlo, onda će sasvim sigurno
NJEMAČKI RADIO - RDW
10. III. 2001.
Zapadu nedostaje koncept za Balkan, komentar Burkharda Bischofa.
Na europskom području ugroženom političkim potresima - Balkanu -
ponovo se puca, ponovo se vode borbe, ponovo vlada snažna kriza.
Napadi albanskih gerilaca u južnosrpskoj Preševskoj dolini i u
graničnom području prema Makedoniji; nastojanja bosanskih Hrvata
da odustanu od Daytonskog sporazuma; pojačana nastojanja Crne Gore
oko stjecanja neovisnosti i napori u Vojvodini oko ponovnog
postizanja autonomije koju im je oteo Milošević.
Uza sve to je i dalje krhka situacija u zemlji koja je ključna za
buduću stabilnu ili pak trajno nemirnu jugoistočnu Europu, dakle u
Srbiji. Beogradska vladajuća koalicija DOS ni u kojem slučaju nije
još čvrsta. Gospodarsko i socijalno stanje je katastrofalno,
Srbija je u međuvremenu najsiromašnija zemlja u Europi iza Albanije
i Moldavske. K tomu još dolazi prisna isprepletenost gospodarstva,
politike i mafije, naslijeđena iz Miloševićevog doba koja baš ne
olakšava nužnu opću reformu gospodarstva.
Ako srpskoj vladi ne uspije vlastitom pučanstvu donekle olakšati
tešku sudbinu i Srbima nakon godina propadanja, raspada i izolacije
pokazati da na kraju tunela postoji svjetlo, onda će sasvim sigurno
ponovo kucnuti čas nacionalističkih demagoga. A povratak tih snaga
na vlast u Beogradu sve bi samo još zaoštrio: centrifugalne
tendencije na Kosovu, u Crnoj Gori i u Vojvodini; albanski
terorizam i velikoalbanske sanjarije; trajnu gospodarsku i
socijalnu bijedu s odgovarajućom političkom nestabilnošću.
U jugoistočnoj Europi sve je međusobno zavisno, jedna kriza hrani
drugu, jedan sukob rađa drugi. To je u ostatku Europe i u
Sjedinjenim Državama već odavno primjećeno. Pitanje je, međutim,
jesu li iz tog saznanja izvučeni pravi zaključci.
Činjenica je, u svakom slučaju, da unatoč doista snažnoj nazočnosti
međunarodnih postrojbi u Bosni i Hercegovini i na Kosovu stanje
nije moglo biti trajno smireno, nego - upravo suprotno - prijeti čak
nova eskalacija. Činjenica je da su mnogi NATO-vi vojnici
stacionirani na ta dva ratna poprišta krajnje nezadovoljni svojom
misijom. A može se znati da će i strpljenje europskih i američkih
poreznih obveznika jednom prestati ako se učvrsti spoznaja da
unatoč velikim izdacima za mirovne postrojbe i obnovu
infrastrukture razvitak u regiji ne ide naprijed, nego čak natrag.
Ono što nedostaje jest jasan politički koncept Zapada za budućnost
jugoistočne Europe. Jer da se tamošnjim nacijama ne može
jednostavno nametnuti multietnički koncept zapadnog stila, moralo
je postati jasno. Ali u zapadnim glavnim gradovima do sada se
izbjegavalo ključna pitanja: što se misli o neovisnosti Kosova i
Crne Gore? Trebaju li se Albanci udružiti u veliku Albaniju,
trebaju li se hercegovački Hrvati priključiti Republici Hrvatskoj?
Kako bi trebala izgledati budućnost Srbije - je li Zapad spreman
pomoći zemlji koja je na dnu? Hoće li se Beogradu za velikodušnu
pomoć postaviti i odgovarajuće uvjete - primjerice jasne korake
prema dekriminalizaciji gospodarstva?
Zapad konačno treba jasan, razumljiv, zajednički koncept za
Balkan. Ne samo za poboljšanje stanja tamošnjih ljudi, nego i za
vlastitu publiku kod kuće, koja s obzirom na dosadašnju
neuspješnost sve teže može razumjeti skupi angažman na Balkanu.
(RDW)